Vjesnik: 27. 08. 2002.
Radoš je u pravu, Zubakov zahtjev nema pokrića
Vjesnik je, počevši od 7. kolovoza, objavio niz članaka i komentara vezanih uz odluku Arbitražnog vijeća u Zagrebu koje se je proglasilo nenadležnim za postupak kojim tužitelji potražuju od RH 200 milijuna dolara za navodno isporučen raketni sustav S-300. Nastavak te trakavice dobio je privremeni epilog u p
okretanju takozvane korupcionaške afere protiv bivšeg ministra obrane Joze Radoša i njegova pomoćnika Mladena Ružmana.Premda je posrijedi još jedno Tuđmanovo Potemkinovo selo, dobar poznavatelj vojne problematike i komentator Vjesnika gospodin Fran Višnar odlutao je u svojim spekulacijama toliko daleko da je čak ustvrdio da »iako je osposobljen samo u paradne svrhe, sustav S-300 V ipak je zavarao protivnika«.
Temeljem preciznih informacija i spoznaja koje sam imao još 1995. godine, u vrijeme nabave spornoga raketnog sustava S-300 V, javno sam predbacio ondašnjem hrvatskom vodstvu (što su hrvatski mediji, osim ondašnjeg dvotjednika Arkzin, potpuno prešutjeli) da ne obmanjuje javnost snažnom opremljenošću HV-a suvremenim protuzračnim sustavom S-300 V, kako bi se prikrila golema nestajanja financijskih sredstava iz državnog proračuna RH.
Doslovce sam im predbacio (a već spomenuti marginalni Arkzin u dvobroju za srpanj 1995. godine to je i objavio) da se sustav raketa prikazan na vojnoj paradi na Jarunu 30. svibnja 1995. godine ne može uopće upotrijebiti jer se ne može lansirati.
Naime isporučene su uglavnom rakete s nosačima, a nikada nisu isporučeni vitalni dijelovi kao lanseri za rakete, radari, stanice za vođenje raketa, dakle cijeli visokosofisticirani elektronski sustav čija cijena zapravo i jest ono što tužitelji od RH potpuno neutemeljeno potražuju. Naime ono što su oni isporučili sa svakom raketom koštalo je na crnom tržištu tada oko šesto tisuća US dolara po komadu, a ono što uopće nisu isporučili košta gotovo 200 milijuna US dolara.
Treba reći radi javnosti da Tuđman nije ni imao pravu namjeru otkupiti cijeli sustav jer mu je to prvenstveno trebalo radi demonstracije vojne sile na vojnoj paradi 30. svibnja, kada je odjenuo bijelu maršalsku odoru, a u međuvremenu obavještajne službe sa Zapada spriječile su u skladu sa svojim strateškim interesima eventualno dovoženje glavnog dijela opreme i tako su onemogućile da Hrvatska dođe do strateškog oružja kakvo SAD ne dopuštaju imati čak ni jednom Izraelu.
I ova epizoda govori da su se neki najviši predstavnici hrvatske vlasti poigravali sudbinom Hrvatske čak i u najteža vremena pred akciju »Oluja« u svezi s kojom gospodin Višnar pogrešno zaključuje da srpski agresor nije tada znao da je hrvatski protuzračni sustav S-300 V nesposoban za djelovanje.
Na koncu, objava ovih činjenica nije samo radi hrvatske javnosti nego i poziv Državnom odvjetništvu da se uhvati u sukob s teškim kriminalom u MORH-u i njihovim pomagačima i liferantima oružja koji su se domogli ogromnih sredstava bez pokrića.
DOBROSLAV PARAGA
predsjednik HSP-1861