SVJEDOČIO RATNI NAČELNIK UPRAVE SIS-a PRI MINISTARSTVU OBRANE JOSIP PERKOVIĆ

– Bilo je to nakon što je Josip Manolić zatražio od mene da svojim kanalima u inozemstvu provjerim podatke o Oreškoviću i događajima u Gospiću, jer je u New York Timesu izašao tekst s fotografijama o ubojstvima civila. Postojala je sumnja da im je netko dostavio te fotografije, kako bi se napakostilo Hrvatskoj – ispričao je Perković. Još iz vremena bivše države radio sam na pitanju strane emigracije i ime Tihomira Oreškovića se povremeno pojavljivalo u izvještajima o emigrantima, ali ne naročito istaknuto. Radio je za neki emigrantski radio i bio blizak Štedulovim ljudima iz HDP-a.

Tih dana baš sam u Saboru sreo Štedula i pitao ga o Oreškoviću. Ispričao mi je priču o angažmanu za FBI i dodao da je to Orešković radio uz njihovu suglasnost te da im je bio koristan – objasnio je Perković. Poslije je shvatio da ga je Manolić možda zloupotrijebio jer je vidio novinski tekst iz New York Timesa i ustanovio je da tamo točno piše kako su fotografije iz srpskih izvora. Ta Oreškovićeva djelatnost za FBI vezana je uz vrijeme Jugoslavije, pa je odvjetnik Bosiljko Mišetić pitao nije li to bio protujugoslavenski, a ne protuhrvatski angažman i svjedok je potvrdio protujugoslavensku djelatnost. U dokumentu se spominje još jedan agent, ali Udbe – Josip Orešković s kojim je Tihomir imao kontakte, ali je nejasno tko je koga držao na vezi. U izvještaju o Oreškovićevoj djelatnosti rukom je dopisano: »Provjeriti tko je koga imao na vezi«. Perković je na Oreškovićeva pitanja potvrdio da je nakon prisilnog odlaska iz Gospića '92. Tihomir bio u njegovoj službi SIS-u:

– Imate li informacija da sam radio za tajne službe bivše države – pitao je Orešković aludirajući na insinuacije nekih svjedoka.

Na pitanje odvjetnika Škrleca svjedok Perković je rekao kako je moguće da ga je Manolić dezinformirao o članku u New York Timesu, možda i zato što je želio Perkovićevu smjenu. Jučer je bilo dosta govora i o poznatom sastanku kod Tuđmana održanog izvjesno vrijeme nakon saznanja o zločinu u Gospiću, a tad se odlučivalo o sudbini Oreškovića i ostalih uhićenih u Zagrebu. Svjedok je posve drugačije opisao sastanak kod predsjednika, nego što su to učinili Manolić i Reljić koji su tvrdili da su se zalagali za procesuiranje ali je prevladala struja Šuška i Perkovića koji su zaštitili Oreškovića, proglasili ga vojnikom i tražili da se preda njima, a potom ga i pustili.

– To nije istina. Nitko od njih se nije zalagao za procesuiranje, naprotiv činilo mi se da im je bilo drago što je odlučeno da se s tim stane. Predsjedniku smo prezentirali da Orešković tvrdi kako nema veze s odvođenjima civila. Tuđman je rekao da ne otvaramo kazneni postupak ako nemamo dokaze. Istraga bi stvorila probleme, prema unutra i prema van što bi jako štetilo Hrvatskoj koja je očekivala priznanje. Zapovjedio je da treba nastaviti istragu potiho i da Orešković za to ne mora znati. Za organizaciju istrage ovlastio je Manolića, ali mi poslije nismo dobili nikakve smjernice.

– Zašto Tuđman nije naredio Reljiću da pusti Oreškovića – oni su kao civilna policija vodili istragu. Nelogično je da ga vi preuzmete i pustite, odnosno zašto na tom sastanku nije bio šef vojne policije, koji je pandan šefu civilne, a ne vi iz tajnih službi – pitao je Škrlec. Svjedok je odgovorio da ga je vjerojatno pozvao osobno predsjednik ili Manolić. Odvjetniku nije bilo jasno ni to kako Perković sastavlja informaciju o Oreškovićevu samo na osnovu jednog susreta sa Štedulom na hodniku, kad ima takve obavještajne kanale u inozemstvu za koje se i tražilo da ih koristi.

– Štedul je imao upravo te kanale i dobre veze u inozemstvu. On je bio podoban izvor, odgovorio je. Na pitanje Norčeva advokata Perković je rekao da njegovu ulogu u obrani Gospića ocjenjuje ključnom i pozitivnom. Jučer je saslušana i svjedokinja Dara Pezelj, čija je rodbina među nestalima rekla je da malo zna o nestancima i doimala se prilično prestrašeno.

Oznaka državne tajne skinuta je i s kasete na kojoj je snimljeno saslušanje šefa policije u Gospiću Ivana Dasovića. To je '91. obavio Smiljan Reljić i Marijan Benko. O toj kazeti mnogo se govori kao o dokumentu za koji mnogi visoki dužnosnici tvrde da im je bio prva spoznaja o zločinima. Perković tvrdi da je za nju prvi put čuo prije mjesec dana u izvještajima s ovog suđenja.

– Nikad mi nitko nije dao tu kasetu niti pokazao transkripte.

Josip Perković ipak nije dozvolio da bude priveden na sud u pratnji policije, što je sutkinja naredila zbog neodazivanja. Na sud je došao sam. Neslužbeno od ljudi koji sudjeluju u postupku, saznajemo da je u Rijeku došao dan ranije, i izbjegao dolazak policije u ponedjeljak ujutro po njega. Ipak se radi o jednom od najvažnijih ljudi tajnih službi koji zna kako sustav funkcionira, pa vjerojatno ni policiji baš nije bilo krivo što nije morala izvršiti neugodnu ulogu.