Bojati se da je ovo drugo u pitanju. Dobro upućeni Damir Kajin tvrdi da će problemi eskalirati kad se počne primjenjivati malogranični sporazum. A to bi trebalo biti već, po prilici, za mjesec dana. Tada će i slovenski i hrvatski ribari moći loviti u gotovo cijelom zaljevu. Kajin smatra da će velika konkurencija sigurno izazvati »ozbiljne konflikte«. Da je u pravu, upozoravaju i svježe izjave istarskih ribara. Nakon što su se savjetovali s Čondićem i sličnima, oni sada oštro briju. Vladi daju rok do srijede; ako dotad ne zaustavi slovenske ribarice, učinit će to, kažu, oni, svojom flotom. Poručuju da su spremni minirati zaljev. Da Slovencima nipošto neće dopustiti loviti u hrvatskom moru ni nakon definiranja malograničnog sporazuma, i basta.

Čini se kako situacija među ribarima polako klizi u stanje kad se strasti više neće moći kontrolirati. Vjerojatno je teško odoljeti svima onima koji ih posljednjih dana salijetaju, uvjeravajući ih da baš oni moraju obaviti sveti zadatak obrane hrvatske granice i nacionalnog dostojanstva. Naivne ribare pokušavaju upregnuti u kola svojih političkih interesa i planova, sasvim indiferentni prema opasnosti da bi zbog njihovih ratničkih huškanja netko mogao i stradati. Političkim piranama takva bi »kolateralna šteta« zapravo odgovarala!

Bojni pokliči često su punjeni lažima i obmanom. Tako će notorni madrac-političar, Anto Kovačević, ovih dana zakliktati kako bi Franjo Tuđman, da je živ, sigurno poslao topovnjače u Piranski zaljev. Pokojnik je zaista bio čovjek prijekih stavova ali o nekim je stvarima ipak vodio računa. Ne bi poslao ratne brodove u Savudrijsku valu, kao što nije naredio ni da Hrvatska vojska ušeta na Svetu Geru, pa taj hrvatski teritorij još uvijek kontroliraju slovenski vojaci.

Zanimljivo je da nitko od političara koji su se pretvorili u trube rata, ne predlaže pohod na Svetu Geru. Možda zato jer medijski trenutno nije tako eksponirana kao Piranski zaljev ili možda zato jer je, kako ovih dana konstatiraju hrvatski mediji, čuvaju do zuba naoružani Slovenci. Nitko od đapića, čondića i kovačevića ne predlaže ni akciju na istoku zemlje; na primjer, da Hrvatska vojska pod hrvatsku kontrolu vrati Šarengradsku adu. Nitko se ne nudi da će s dunavskim ribarima i seljacima izaći na granicu prema Jugoslaviji i braniti nacionalni ponos i dostojanstvo. Je li to možda samo zato jer su čuvari jugo-međe na Dunavu već pokazali da pucaju i na izletničke čamce. Nije vrag da takva sitnica dekuražira dragovoljce potencijalnog rata za granicu.

Pozivi da samozvani zaštitnici nacionalnog dostojanstva preuzmu rješavanje pitanja teritorijalnog integriteta zemlje u svoje ruke, vode kaosu i anarhiji. Mnogo je bolji put što ga je jučer Vukovarsko-srijemska županija utanačila s Vojvodinom. Potpisan je protokol o suradnji, kojim se predviđa i formiranje mješovitog povjerenstva za izbjegavanje graničnih incidenata. Nedavno pucanje na Dunavu bilo je dodatni impuls za zaključak: »nikad više«. U Piranskom zaljevu pucanje kao da se baš doziva.