Liberalna stranka će se odreći vlasti ako poskupe struja i plin, zagrmio je ovih dana prvi čovjek još uvijek jedine "čiste" liberalne stranke u Hrvata Zlatko Kramarić, ozbiljno priprijetivši vladajućim kolegama da će ih lišiti svojega društva ako i dalje budu trenirali krajnje dosege vlastite socijalne neosjetljivosti.

O Kramarićevu više ili manje vještom skrivanju iza obrazine savjesti vladajuće koalicije sve je već rečeno, još od proljeća 2000. godine, kada je upravo on prvi zaigrao na pilatovsku kartu pranja ruku od vlastite Vlade, računajući da će mu ovakva "va banque" taktika u utakmici niskorizičnog tonusa osigurati veliku premiju. Stigma "opozicije vlastitoj vlasti" dovela je LS na rub političkog životarenja, u kojemu stranka čvrsto drži tek dva do tri posto biračkog tijela. Aktualni se osječki gradonačelnik, svjestan da za popravljanje skromnoga LS-ova rejtinga uoči idućih izbora ima još najviše godinu dana, okrenuo svojoj biračkoj utvrdi u Slavoniji, u namjeri da upornim guslenjem po njihovim socijalnim nedaćama liberalima "zakapari" pokoji glas više.

Ipak, koliko god ova njegova igrica može ostavljati natruhe gorčine u ustima, Kramarić je možda jedini u vladajućoj koaliciji koji na takvo nestašno ponašanje ima pravo. Razloge ne treba tražiti u tako dalekoj povijesti: upravo je LS, i njegov tadašnji predsjednik Vlado Gotovac, u predvečerje izborne bitke iz kojega samo politički slijepci nisu iščitali poraz HDZ-a, ostao usamljen kada je tražio da se tadašnja opozicija dogovori o nekoliko ključnih, strateških točaka čije će ispunjenje jamčiti svojim dolaskom na vlast. Dvojac Račan-Budiša prepotentno je ovaj projekt bacio u koš, pa politička kronika tek bilježi da je priča o Drugoj Republici doživjela neslavan kraj prije nego je dobila priliku da uopće i započne. A to je poslije izborne pobjede širom otvorilo vrata najrazličitijim unutarkoalicijskim soliranjima, pa i onom u kojemu Kramarić govori o socijalnoj katastrofi u Slavoniji ne zato da bi nešto kazao, nego zato što je je situacija na istoku zemlje najizravnija sramota za aktualnu vlast.

U državi u kojoj se pune dvije godine čekalo na transparentni konsenzus glavnih aktera u vlasti o nužnim prioritetima zajedničke politike caruje nadrealizam: kao da se donedavni enfant terrible vladajuće koalicije Dražen Budiša multiplicirao, pa će LS ubuduće preuzeti njegovu ulogu medijskog bukača, HSS izazivača mini krize, HNS će (p)ostati zadužen za periodične skandale (ministar Radimir Čačić u tom smislu koaliciju nikada nije iznevjerio), a SDP-ovac prof. dr. Zdravko Tomac za moralizirajuće packe aktualnoj vlasti.

Ako su se Staljinovi totalitaristi sprdali da je višestranačje najtrivijalnije "demokratsko kazalište", vrijedilo bi vidjeti što bi oni rekli za politički kardiogram petočlane koalicije u Hrvatskoj. Ili je i "vašarska zabava" isuviše pozitivan pojam?