I prije nego li joj je vrijeme, vruća je politička jesen grunula svom snagom. Napetosti na zapadnoj granici se ne smiruju, dapače, prijete otklizavanjem u rat. Takva se mogućnost sad već i izrijekom spominje. Visoka uzrujanost iz Piranskog zaljeva prenosi se i multiplicira na političkoj sceni. Istodobno, Hrvatska je zaskočena valom poskupljenja energenata, koji bi u neposrednoj budućnosi mogli uzrokovati ne samo drame u novčarkama većine hrvatskih obitelji, nego možda – čuju se takva upozorenja – i masovnije izražena socijalna nezadovoljstva.

Nove cijene struje, plina, benzina, javnog prijevoza – i tu, zasad, prekidamo nabrajanje – novi su udar na već pretjerano osiromašeno stanovništvo. Novi ministar gospodarstva, Ljubo Jurčić, svojedobno je upozoravao da se krug siromaštva u Hrvatskoj opasno proširuje i za one koji su njime zahvaćeni postaje trajno stanje. Poskupljenja energenata Hrvatsku udaljavaju od Vladina obećanja o boljem životu. Stavljajući paraf na nove cijene struje, premijer Račan kaže da Vlada nije imala izbora te da je svaka drugačija odluka neodgovorna prema budućnosti. Nije istina da nema alternative, ali aktualnoj je Vladi, baš kao i onim HDZ-ovim, uvijek bilo najlakše da račun svih pogrešnih politika i ponašanja prevali na građane.

Na morskoj međi sa Slovenijom sada se već javno zvecka ratom. Istarski ribari nakon razgovora s premijerom Račanom otvoreno kažu da sporazuma nema i budućnost svode na dilemu: ili međunarodna arbitraža ili rat. Ne smatraju da su to prejake riječi, niti da se igraju vatrom. Kažu da su već bili na dlaku od ratne opcije. Račan im je uspio objasniti da svi problemi s Piranskim morem ne potječu od njegovih gluposti, nego da je i bivša vlast ostavila Hrvatskoj problematične sporazume koji se ne mogu otkazati. Ali nije uspio ishoditi nikakva obećanja: »za ribare ne možemo ništa garantirati, što će oni napraviti na moru«, rekli su njihovi predstavnici. Stanje ni rata ni mira naći će se na velikoj kušnji već ovoga vikenda kad Slovenci, kako najavljuju, oko Jorasove kuće nahrupe mitingovati. Kako vlast misli zadržati situaciju pod kontrolom, kako će osigurati da im Hrvati u bliskom susretu ne odgovore?

Piransku dramu opozicija nastoji iskoristiti za snažnu ofenzivu kontra vlasti. Nakon HDZ-ova šefa Sanadera, premijerovu je ostavku, zbog parafiranja štetnog sporazuma sa Slovenijom, zatražio i Dražen Budiša. Istina, Račan je svojim petljanjem u crtanje granica u Piranskom zaljevu Hrvatskoj uzrokovao ogromnu štetu i red je da snosi konzekvence. Ali čovjek se smrzne kad vidi tko bi se na njegovoj grešci htio uspeti: o HDZ-u gotovo da ne treba trošiti riječi, ali ni Budiša nije baš uzor koji bi drugima trebao davati lekcije o prakticiranju političke odgovornosti.

Međudržavni sukob oko podjele Piranskog mora postao je za Hrvatsku i krupno unutarnjepolitičko pitanje, pa se ni zato ne treba nadati njegovom smirivanju. Granični spor sa Slovenijom pretvara se u rat za vlast u Hrvatskoj. Opet na temama koje za naciju nisu najbitnije.