Njegova reakcija je uslijedila nakon intervjua Ingrid Antičević Marinović Vjesniku, objavljenog u petak. Ona je u intervjuu rekla: »Sređivanje stanja u pravosuđu je apsolutni prioritet ove Vlade, a za to treba izdvojiti sredstva. Novac je za pravosudnu reformu izuzetan uvjet. Pravosuđu stoga treba dati ono što mu pripada. Uostalom, uvijek je vlast, izvršna posebno, odgovorna za funkcioniranje pravosuđa. Stoga moj zahtjev za 2003. godinu ne može biti odbijen«. Za razliku od ove godine, kada je pravosudni razrez u proračunu bio 1,873 milijarda kuna, iduće godine bi bio veći za 44,11 posto i iznosio bi 2,711 milijarda. »O iznosu se može razgovarati, ali smo za ovu godinu tražili da resori posebnu pozornost posvete tekstualnom dijelu prijedloga. Znači, svaku stavku je trebalo vrlo precizno objasniti, staviti u kontekst ukupne djelatnosti kojoj ministarstvo stoji na čelu i tek u tom kompletu očekivati stručnu raspravu u Ministarstvu financija. Tako da svi koji razgovaraju pouzdano znaju o čemu pričaju i kojom računicom brane svaku pojedinu stavku«, objasnio je Kuštrak. Savjet da se tako pripremi proračunska rasprava prihvaćen je u velikoj većini ministarstava, posebno među najvećim »potrošačima« - MORH-u, MUP-u, Mirovinskom fondu, itd. Ministarstvo pravosuđa našlo se među iznimkama.

Primjerice, u stavci plaće, u odnosu na ovu godinu (1,4 milijarda za plaće sudaca, pravosudnih uposlenika i svih 17.000 radnika koji primaju plaću posredstvom Ministarstva pravosuđa, lokalne uprave i samouprave), upisano je povećanje od 400 milijuna kuna. U obrazloženju, pak, navedeno je da će se zaposliti 250 novih sudaca. »Škoti« iz Katančićeve su uzeli olovku u ruke i izračunali da bi s traženih 400 milijuna kuna Ministarstvo, zapravo, zaposlilo 4000 novih ljudi. A, to se iz proračunskog prijedloga ne vidi. Financijaši su zapeli i na stavci kapitalna ulaganja. Navedeni iznos od 470 milijuna kuna za tu namjenu, u šali kažu, ne bi uspio potrošiti ni ministar Radimir Čačić za »svoju« nisku i visoku gradnju.

U Ministarstvu financija su svjesni da pravosudnom resoru nije lako. Spomenutih 17.000 uposlenika - od sudaca do zatvorskih čuvara - čine široku profesionalnu lepezu različitih razina stručnosti, odgovornosti i zatečenih prosjeka primanja. Na tom problemu je i bivši ministar dr. Stjepan Ivanišević svojedobno »polomio zube«. Isto tako, financijaši znaju da je lani, u trenutku objave proračunske knjige, pravosuđe ustalo na sve svoje noge. Pokazalo se da nema prostora ni za plaće netom izabranih sudaca Vrhovnog suda, a kamoli za popravak fasade Županijskog suda u Zagrebu ili seljenje Općinskog suda u metropoli iz tzv. palače pravde na barem još jednu lokaciju. Pokazalo se lani i to da su suci jedini uposlenici u zemlji, koji ne dobivaju 0,5 posto dodatka za godinu staža s obrazloženjem da imaju sasvim pristojne plaće.

Sve to je mobiliziralo pravosuđe, javno se govorilo da će Hrvatska »dobiti onoliko pravde, koliko bude novca« za pravosuđe. I priznalo se da se sa cijelom akcijom zakasnilo. Ipak, dr. Mato Crkvenac i njegovi su, unatoč otporu, »iscijedili« još stotinjak milijuna dodatnih kuna, čime je Ministarstvo pravosuđa za sebe ishodilo rebalans državne blagajne i prije no što se novac iz nje kalendarski počeo trošiti.