Novi list: 01. 09. 2002.
HRVATSKOM PREMIJERU NE ŽURI SE PO POTPORU SABORA, JER BI TO MOGLO REZULTIRATI NJEGOVIM ODLASKOM
Račan i Drnovšek preslabi za dogovor
Slabost Račanove vlade, osim Ljubljane, koriste Beograd odnosno Banja Luka, a i Podgorica otvoreno ispituje mogućnost može li nešto ušićariti oko Prevlake
Piše: Branko PODGORNIK
Odnosi Slovenije i Hrvatske zbog granice u Piranskom zaljevu zašli su u slijepu ulicu iz koje je najlogičniji izlaz međunarodna arbitraža. No, put do tog rješenja neće biti lagan i brz, pa se ni od premijera Račana i Drnovšeka na njihovom najavljenom sastanku potkraj idućeg tjedna ne može puno očekivati, osim opredjeljenja da se barem prekine s incidentima na državnoj granici između dvaju prijateljskih naroda.
S jedne strane, hrvatska vlada imat će velikih muka nagovoriti slovensku na arbitražno rješenje. Slovenci su dosad bježali od takvog rješenja u uvjerenju da izravnim pregovorima o otvorenim graničnim pitanjima mogu dobiti više. Hrvati pak misle da im arbitraža ni u najnepovoljnijem slučaju ne može oduzeti toliko mora koliko bi ga izgubili sporazumom Račana s Drnovšekom.
Za promjenu granice dvotrećinska većina
Odlučan korak u smjeru arbitraže od Slovenaca je teško očekivati i zato što će sljedećih mjeseci njihovi politički faktori biti zabavljeni izborima – predsjedničkima i parlamentarnima – koji su zakazani za 10. studeni. Odlučniji korak prema rješenju može se očekivati tek od nove slovenske vlade, vjerojatno ne prije početka iduće godine.
Međutim, ni na hrvatskoj strani nije sazrela situacija za brzo rješenje. Iako Vlada ima konsenzualnu potporu svih političkih stranaka za arbitražu, Račanu neće biti lako dobiti za to formalni pristanak parlamenta. Kako je u srijedu upozorio Zlatko Tomčić – glavni Račanov partner, ujedno šef parlamenta i HSS-a – bez Sabora se ne može donijeti sporazum o zahtijevanju međunarodne arbitraže između Hrvatske i Slovenije: upravo Sabor je nadležan za promjenu državne granice, o čemu zastupnici odlučuju dvotrećinskom većinom.
Kako stvari sada stoje, Račanu se zacijelo neće žuriti da traži potporu Sabora za arbitražu, jer bi tako mogao ubrzati svoj odlazak iz Banskih dvora. Šefovi opozicije Ivo Sanader, Dražen Budiša i Mate Granić već sada traže njegovu ostavku i najavljuju da će na prvoj jesenskoj sjednici parlamenta tražiti izglasavanje nepovjerenja premijeru zbog – kako ocjenjuju – njegovog samovoljnog dogovora s Drnovšekom, štetnog po nacionalne interese. Budiša čak ne isključuje mogućnost da sam Račan podnese ostavku i da dođe do izbora. Prema mišljenju šefa HSLS-a, otvorena granična pitanja sa Slovenijom može urediti tek sljedeća hrvatska vlada.
Po svemu sudeći, Drnovšekova i Račanova vlada – svaka zbog svojih unutarnjih političkih razloga – preslabe su da naprave odlučan korak prema arbitraži i konačnom rješenju. O slabosti Račanove koalicijske vlade već se otvoreno govori na svim stranama. Njezinu osjetljivost, posebno ovoga ljeta, kada je premijer svojom ostavkom iznudio rekonstrukciju Vlade, iskoristila je ne samo Slovenija, nego i Srbija. Beograd je na ekscesan način potaknuo pitanje granice na Dunavu, a preko Banje Luke i granice na Uni kod Kostajnice. Ohrabrena načinom kako se »rješava« pitanje morske granice u Piranskom zaljevu, i Podgorica otvoreno ispituje mogućnost može li se nešto ušićariti oko Prevlake.
Ljubljani odgovara Račanov brodolom
Zbog svega toga, Račanu se sada žuri da s Drnovšekom smiri situaciju oko granice i poploča put prema arbitraži. No, Slovencima se zbog skorih izbora sada ne žuri tražiti rješenje, ali će im se žuriti sljedeće godine, s obzirom da do početka 2004. moraju riješiti granicu s Hrvatskom, jer ulaze u članstvo EU.
Iduće se godine, pak, Hrvatskoj neće žuriti, a ako Račan ostane premijer, Slovenci će doći u nemoguću situaciju: za dogovor s Hrvatima neće imati pravog i legitimnog sugovornika, iza kojeg bi stao i parlament. Nije, stoga, isključena mogućnost da Ljubljani odgovara da u Zagrebu što prije dođe do političke smjene. Ako i nije tako, pogranični incidenti koje je potaknula slovenska strana svakako pomažu Račanovom brodolomu ne samo u Piranskom zaljevu, nego i na hrvatskoj političkoj sceni.