S tom se ocjenom uglas slažu i hrvatski političari. Tvrdi se da je izvršena simbolička agresija Slovenije na Hrvatsku. Akcija slovenskih akademika uspoređuje se s velikosrpskim Memorandumom, čedom srpskih akademika, koji su tim dokumentom ispisali platformu za Miloševićeve ratove. Jesu li slovenski intelektualci zaista glasnici militantnog dijela Slovenije, koji preko njih najavljuje namjeru prisvajanja dijela Hrvatske?

Pitanje je zašto su slovenski akademici htjeli u Hrvatsku, što je bio razlog njihova prosvjeda. Iz svega što se posljednjih dana čulo, namjere im nisu sasvim jasne. Ako su oko Jorasove kuće htjeli izvikivati: »Ovo je Slovenija!«, ako su se htjeli solidarizirati s njegovim nepriznavanjem hrvatskog suvereniteta nad tim područjem, onda se njihov pohod zaista može smatrati agresivnim. Ali čak ni u tom slučaju ne treba zaboraviti da iza slovenskih akademika ne stoji nikakva sila, kakva se valjala iza Memoranduma SANU.

Međutim, ako su došli protestirati zbog Jorasova zatvaranja, onda je to nešto sasvim drugo. Čak i hrvatski pravni stručnjaci upozoravaju da bi zbog olakog hapšenja slovenskog političkog provokatora Hrvatska mogla imati velikih i sasvim nepotrebnih problema. Žarko Puhovski, šef Hrvatskog helsinškog odbora tvrdi da su u tom slučaju policija i pravosuđe funkcionirali po politikantskim, doslovno dnevno-političkim zadacima.

A odvjetnica Vesna Alaburić tumači da se najnovijom kaznenom prijavom zbog povrede ugleda Republike Hrvatske predmet Joras iz pravnog preobrazio u politički. Zakonska odredba o vrijeđanju države može, naime, poslužiti za progon mišljenja, kao surogat za zloglasni verbalni delikt. Već duže od desetljeća po tom osnovu nitko nije kazneno gonjen. Primijeni li se ta odredba na Jorasu, Alaburić upozorava da će se za njega »s punim pravom« zainteresirati međunarodne udruge za zaštitu slobode govora i ljudskih prava.

Kad budu slagali izjavu o invaziji slovenskih intelektualaca na Plovaniju, hrvatski bi akademici morali voditi računa i o tim faktima. Ako se žele ponašati zrelije od svojih kolega s one strane državne meje. Međutim, ne treba u to polagati velike nade, jer je hrvatska javnost danas uglavnom uvjerena da je Joško Joras s razlogom u zatvoru i da je vlast postupila ispravno kad ga je ćorkirala. Čak će i inače vrlo razumni Damir Kajin s odobravanjem govoriti o tom postupku. Od njega će se čuti i nevjerojatna tvrdnja da je pravna država Jorasu zapravo napravila uslugu stavljajući ga iza rešetaka, jer su se već spremale horde, Kajin će reći »merčepovaca«, da ga privedu pameti.

Zadatak je države svakako da građane zaštiti od onih koji običavaju uzimati pravdu u svoje ruke, ali nikako ne na taj način da ih pospremi u zatvor. Prihvati li se ta naopaka logika, siledžije ostaju na slobodi, njihove se potencijalne žrtve spašavaju izolacijom iza rešetaka. Taj bi se model, utreniran na Slovencu Jorasu, onda mogao i šire primijeniti.