Vjesnik: 04. 09. 2002.
Pravo na štrajk glađu može se i zloupotrijebiti
Neimenovani odvjetnici u članku novinara Vanje Majetića objavljenom 27. kolovoza pod naslovom »Štrajk glađu zakon apsolvirao u samo jednoj točki« ispravno zaključuju da je štrajk glađu zakonito sredstvo kojim se zatvorenici i pritvorenici pokušavaju izboriti za svoja prava te za zakonit i human postupak.
Međutim, postoji i zlouporaba prava na štrajk glađu kada se on upotrebljava za ostvarenje nemogućih ciljeva kao što je u slučaju Joras neutemeljen zahtjev za promjenom državne granice i nepriznavanjem suvereniteta jedne zemlje, odnosno jurisdikcije pulskog suda. Riječ je u zloupotrebi i u slučaju ne
kih zatvorenika u Lepoglavi koji priželjkuju legalizaciju trgovine drogom unutar zidina kaznionice. Naravno, postoje kod nas i neki drugi slučajevi zlouporabe štrajka glađu kao legitimne obrane prava čovjeka, ali o tome jednom drugom prigodom.Štrajk glađu potpuno je opravdan kao krajnje sredstvo zaštite kod ljudi ali i zatvorenika koji se bore za svoja temeljna ljudska prava i dostojanstvo osobe kao i kod zatvorenika koji su utamničeni zbog zalaganja i borbe za svoja legitimna osobna, politička, vjerska, n
acionalna, rasna, ideološka i druga uvjerenja.Tek je raspadom Jugoslavije Republika Hrvatska prihvatila do tada nevažeće postupke i dokumente koji zabranjuju nasilno slamanje štrajka glađu zatvorenika, kako je do 1990. godine bila redovita represivna praks
a.Kao jedan od predvodnika i organizatora višetjednih štrajkova glađu hrvatskih i albanskih političkih zatvorenika u Lepoglavi i na Golom otoku do 1990. godine, želio bih skrenuti pažnju čitateljima da je pored navedenog smisao štrajka glađu u zatvorima da progonitelji odustanu od daljnjeg činjenja zla time što im se zatvorenici nenasilno suprotstavljaju i spremni su za postojanost u obrani svojih prava gladovati pa čak i umrijeti. Više sam puta bio svjedokom kada su mučitelji i batinatelji bi
li psihički slomljeni i uznemirene nečiste savjesti jer nisu znali više kako se postaviti prema onima koji im naočigled umiru, a ne traže ništa više od onoga što im kao ljudima i zatvorenicima pripada.Štrajk glađu nije samo prosvjed već i svojevrsno trpljenje, post koji ima i transcendentalni smisao žrtve i očišćenja te štrajkaš koji uistinu štrajka glađu a ne blefira svoju okolinu i javnost dobiva ponekad i dimenziju dragovoljnog mučenika.
U samom članku novinaru se potkrala jedna, vjerujem, nenamjerna pogreška kada navodi da kod nas nije zabilježen ni jedan štrajk glađu dulji od tjedan dana, jer sam osobno kao pritvorenik štrajkao glađu uzimajući samo vodu 28 dana u studenome i prosincu 1991. godine, kada sam protuzakonito, po Tuđmanovu osobnom nalogu, u
hićen i odveden u pritvor, sve do njegova ukidanja po odluci tadašnjega Vrhovnog suda Hrvatske, čiji je predsjednik Vjekoslav Vidović baš zbog te odluke odmah bio smijenjen bez mogućnosti rehabilitacije i moralne satisfakcije do dana današnjega.DOBROSLAV PARAGA, predsjednik HSP 1861