Što bi se dogodilo da u uređenoj i pravnoj državi gdje ne važe - kao kod nas - ratna pravila, odnosno sila jačega i sindrom ulice, organizirana skupina građana pogazi jedno od osnovnih demokratskih načela o slobodi medija? Uz građane bi se na noge digle sve za takav eklatantan čin kršenja Ustava nadležne institucije, od policije do sudstva, te, dakako, sve nevladine udruge kojima su - kada je riječ o Hrvatskoj - jedino usta puna prava, sloboda i jednakosti. Bi li ostatak medija bez osude, podrške i pritiska gotovo rutinski - uz časne izuzetke - popratio onemogućavanje distribucije novina koje sudski nisu zabranjene?! Teško.

I HTV-ovu Dnevniku i CCN-ovim Vijestima dana - koje su, na moje veliko iznenađenje, u potpunosti u slučaju Osječkog doma podbacile - HVIDR-ino uzimanje pravde u svoje ruke te žmirenje policije pred zakonom ulice morale bi biti prve i udarne teme. Ako događaji HTV-ovim urednicima nameću Dnevnik plus, nije li nezakonita blokada tiskare »Glasa Slavonije« bila dovoljan razlog da se u studio na preslišavanje pozovu ministar policije Šime Lučin, predsjednik HVIDR-e, i, recimo, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva te priupita premijera zbog čega ne funkcionira pravna država?! Uostalom, za zastoj razvoja hrvatske demokracije u pelenama daleko će kobnije posljedice imati događanje ulice u Osijeku nego, primjerice, nesvrhovito napuhavanje slučaja jednog očito bolesnog, primitivnog i beznačajnog ekscentrika zaogrnutog u slovenski nacionalistički plašt.

Sapunicom o Jošku Jorasu - od kojeg HTV i CCN nastoje stvoriti veću zvijezdu i od Saula Lisaza (za što je, s obzirom na izgled, potrebna vražja upornost) - nastoje se pod tepih gurnuti stvarni, svakodnevni, u džepu i na leđima opipljivi problemi poput povećanih cijena struje, prijevoza i još koječeg drugog te eklatantno, od države ne samo nesankcionirano već i šutke poticano gaženje medijskih sloboda. Uostalom, prema izvješću Novoga lista, premijer Ivica Račan, u slučaju Osječkoga doma vidi natruhe senzacionalizma te poručuje kako se branitelji i invalidi Domovinskog rata objavljivanjem popisa 3.333 korisnika državnog proračuna nemaju čega plašiti, što nije slučaj s »onima drugima«. A ti drugi su novinari čiju djelatnost državno odvjetništvo nije okarakteriziralo kao protupravnu i kažnjivu. Uostalom, HVIDR-a i nije zatražila zabranu raspačavanja lista koji - po tvrdnjama invalida - na neprimjeren način zadire u njihovu privatnost.

A što, zapravo, stoji u pozadini blokade tiskare »Glasa Slavonije«, odnosno, fizičkog onemogućavanja da informacije o tome tko sve dobija naknadu za invalidnost dopru do čitatelja? Mogućnost da se otkriju oni koji - eventualno - invalidninu dobivaju bez na zakonu temeljenih osnova. Jednostavnije; krivotvorinama. Oni lažni će, kao što to obično biva, gurnuti prave u prve redove uvjeravajući ih da »stvar moraju uzeti u svoje ruke«. No, niti jedan se branitelj nije borio - siguran sam - za državu u kojoj će vladati zakoni ulice. Zabranu distribucije Osječkog doma HVIDR-a je trebala zatražiti od za to nadležnih institucija, koje pak trebaju postupiti na vrijeme i u skladu sa zakonom. Na žalost, u Hrvatskoj su demokracija i medijske slobode još jednom poražene na ulici, što HTV u službi slobodne javnosti - nije (po stoti put) primijetio.