Joško Paro, pomoćnik ministra vanjskih poslova koji je u tom resoru funkcionirao kao Piculina desna ruka, a često je u toj ulozi pomagao i premijeru Račanu, uskoro odlazi s toga mjesta. Paro će biti novi hrvatski veleposlanik u Londonu. I Piculin je donedavni pomoćnik Vladimir Matek, također iskusan diplomat, preuzeo novu dužnost postavši šefom hrvatske misije pri OESS-u u Beču. Donedavni pomoćnik ministra vanjskih poslova Mislav Kukoč razriješen je dužnosti kako bi prešao na rad u hrvatsko veleposlanstvo u BiH. Dosadašnja Piculina zamjenica, Vesna Cvjetković Kurelec, koja je na toj dužnosti bila kao članica HSLS-a, sama je nakon izlaska HSLS-a iz vladajuće koalicije podnijela ostavku, a uskoro će i službeno biti razriješena dužnosti. Vrh Ministarstva vanjskih poslova našao se tako prorijeđen, dok se istodobno pred njim redaju situacije, poput graničnog spora sa Sloveniojm, koje iziskuju snažnu i iskusnu diplomaciju.

Natječaj za mjesta dvojice pomoćnika ministra već je otvoren. Vladimira Mateka mogao bi naslijediti dr. Mario Nobilo, koji je donedavna bio šef Hrvatske misije pri međunarodnim organizacijama u Beču. Sva imena kandidata zasad su kuloarska jer procedura još nije završena, a stroge regule nalažu da se do završetka postupka drže u tajnosti.

Postupak razrješenja veleposlanika sličan je postupku imenovanja. Nakon što je prijedloge MVP-a prihvatila Vlada, vraćaju se na Zrinjevac odakle će biti upućeni saborskom Odboru za vanjsku politiku. Odbor će raspraviti svaki pojedinačni prijedlog i zauzeti stav. Predsjednik toga odbora dr. Zdravko Tomac predviđa da bi razrješenje veleposlanika kojima je istekao redoviti mandat na dnedvni red moglo doći potkraj rujna. Uobičajeno je da, kao i u postupku imenovanja novih veleposlanika, prijedloge obrazlaže ministar vanjskih poslova Tonino Picula.

U tom je smislu koristan i institut natječaja za pomoćnike ministra vanjskih poslova jer štiti resor od političke trgovine, smatra šef saborskog Odbora za vanjsku politiku. Mjesto zamjenika ministra jedino je od slobodnih mjesta u MVP-u na koje vladajuće stranke mogu izravno reflektirati. No neće iznenaditi budu li vladajući nastojali svojim kadrom popuniti bar one diplomatske punktove koje smatraju osobito važnima.

Informaciju su potvrdili najvjerodostojniji izvori, no sam dr. Ramljak nije jučer, do zaključenja ovog izdanja, bio dostupan. Izvori bliski Ministarstvu vanjskih poslova i Vladi kažu kako Ramljakova ostavka nije veliko iznenađenje. Naime, za posljednjeg susreta ministra Picule s hrvatskim veleposlanicima u zemljama EU, dr. Ramljak je vrlo otvoreno govorio o razlozima svog nezadovoljstva, ne štedeći ni glavne kreatore i nositelje hrvatske vanjske politike. Hrvatsko-njemački odnosi daleko su od onih kakvi su bili u prvim godinama hrvatske državne samostalnosti, a s pozicije diplomatskog predstavnika u Berlinu, nije se moglo puno napraviti za poboljšanje tih odnosa bez odgovarajuće potpore iz Zagreba.

Dr. Ramljak je time navodno bio nezadovoljan, a kako se situacija nije mijenjala, prije mjesec dana službeno je podnio ostavku. U pozadini njegove odluke, kaže jedan izvor, bili su i zdravstveni razlozi, kao i nezadovoljstvo činjenicom da veleposlanici imaju vrlo malen ili gotovo nikakav utjecaj na kadrovske ekipe u veleposlanstvima. U javnost je još prije procurio s time povezan detalj: dr. Ramljak je želio za suradnika u berlinskom veleposlanstvu Tomislava Thüra, mladog i, kako se čuje, vrlo talentiranog diplomata koji je nekoliko godina radio u hrvatskoj ambasadi u Washingtonu. Taj Ramljakov uvjet međutim nije bio ispunjen, a Thür je poslije napustio diplomaciju i zaposlio se u jednog privatnoj tvrtki. No, dr. Ramljak je, kažu upućeni, imao određenih problema i s konzularnom mrežom u Njemačkoj.

Dr. Ramljak je i u nekim drugim situacijama posezao za ostavkom kad bi procijenio da nisu ispunjeni uvjeti u kojima bi on mogao uspješno obaviti preuzetu državnu dužnost. Nakon što je u dva navrata bio potpredsjednik Vlade, kratko je vrijeme bio ministar pravosuđa. Na tu je funkciju dao ostavku, navodno stoga što nisu bili ispunjeni neki kadrovski uvjeti koje je prethodno dogovorio s dr. Tuđmanom. U jednoj mu je fazi predsjednik Tuđman navodno nudio i dužnost premijera, no tu ponudu nije prihvatio.

Među veleposlanicima kojima istječe mandat i koji bi se najkasnije po isteku godine trebali vratiti u Hrvatsku jesu dr. Darko Bekić, ambasador u Portugalu, dr. Ivan Šimonović, šef Misije RH pri UN-u u New Yorku, Andrija Kojaković, veleposlanik u Velikoj Britaniji. Dr. Svjetlan Berković trebao bi se vratiti iz Izraela, dr. Zoran Andrić iz Indije, Frane Krnić iz Španjolske, Damir Perinčić iz Malezije, Želimir Urban iz Brazila, Hidajet Biščević iz Rusije, Zoran Pičuljan iz Češke, Zdenko Karakaš iz Poljske...