Osam od deset hrvatskih građana smatra da živi u materijalnoj oskudici te se osjećaju i izjašnjavaju kao siromašni. Svaki deseti je, međutim, apsolutno siromašan jer na dan raspolaže s manje od 42 kune. Broj apsolutno siromašnih u zemlji odgovara broju stanovnika u gradovima kao što su Rijeka i Split zajedno, a od te nimalo ugodne startne pozicije krenula je Račanova vlada u "borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti". Tako se, naime, zove program koji su u četvrtak prihvatili u Banskim dvorima, i to tjedan dana nakon što je ista ta vlada digla ruke za poskupljenje struje.

Više od pola godine Vlada je sa sindikatima i poslodavcima usuglašavala obrise buduće državne politike koji su trebali biti skupljeni u jedan dokument nazvan Partnerstvo za razvoj, koji bi obvezivao svaku sljedeću vlast, bez obzira na stranačke boje. Kako se s vremenom među sindikatima smanjivalo raspoloženje za svehrvatski socijalni pakt, dio tih dokumenata Vlada je prihvatila kao samostalan plan djelovanja, te se obvezala da će jednom godišnje obavještavati naciju kako napreduje u borbi protiv siromaštva. Osim što prikazuje sadašnje stanje, program nudi i neke mjere, ali, čak i da ih provede, one bi tek na dulje staze mogle donijeti poboljšanja i kakvu-takvu šansu da se izvuku iz gliba barem dijelu od 435.000 hrvatskih građana koji se, prema svim međunarodnim standardima, smatraju apsolutno siromašnima.

Osim dobre volje i priznanja da je siromaštvo zahvatilo velik broj građana, iz programa se ne može iščitati značajniji zaokret u dosadašnjoj socijalnoj politici. Podatak da Hrvatska ima oko 435 tisuća siromašnih građana nije nov, potaknuta istraživanjem Svjetske banke objavila ga je i HDZ-ova vlada, no i tada, jednako kao i sada za Račanove koalicijske vlade, to je priznanje relativizirano usporedbom s drugim tranzicijskim državama u kojima je udio siromašnih u ukupnoj populaciji još i veći. U Mađarskoj je, podsjećaju, 15 posto siromašnih, Poljskoj 18 posto, Ukrajini 35 posto...

Siromašnim se smatra svatko tko na dan raspolaže s manje od 42 kune, a u Hrvatskoj, kažu istraživanja, život nije naklonjen starijim samcima, kućanstvima u kojima su oba člana starije osobe te kućanstvima u kojima glava obitelji nema nikakvo obrazovanje, umirovljenik je ili je bez posla. Tih je nekoliko grupacija većina unutar 435 tisuća siromašnih. No, usprkos tome što Vlada priznaje da se svakoga tko raspolaže s manje od 42 kune na dan može smatrati siromahom - tek svaki četvrti od njih prima socijalnu pomoć države. Naime, socijalnu pomoć prima nešto više od 100.000 ljudi, a ostali se sami nose sa životnim nedaćama u koje su ih vjerojatno gurnuli i vlastite pogreške u životu, ali i okolnosti na koje nisu mogli utjecati, kao što su rat, tranzicijska posrtanja i neefikasnost vlasti.

Vlada i u programu koji je u četvrtak prihvatila priznaje da socijalne pomoći nisu dovoljne, ali ne najavljuje da će ih u dogledno vrijeme povećati. Moguće je tek da će se socijalne naknade usklađivati s porastom troškova života, što bi, međutim, bilo minimalno povećanje. No, do kraja 2003. godine ministar rada i socijalne skrbi morao bi osmisliti kategoriju minimalnog dohotka "koji bi Vlada jamčila svojim građanima i koji bi osiguravao minimalno prihvatljiv standard života". Međutim, već u startu vlast priznaje da prag siromaštva (42 kune na dan, odnosno 1260 mjesečno) odgovara visini prosječne mirovine, a Hrvatska nema novca da bi dodatno financijski pomagala svakog svog četvrtog stanovnika.

Do kraja ove godine, prema prihvaćenom programu, trebale bi se povećati i proširiti na veći broj djece iz siromašnijih obitelji jedino stipendije za školovanje, a i Zavod za zapošljavanje dobio je nalog da aktivnije poradi na zapošljavanju nezaposlenih koji primaju socijalnu pomoć. Neovisno o tome jesu li Račanovi ministri imali namjeru nešto opipljivije napraviti ili tek pokazati suosjećanje i razumijevanje za tešku svakodnevicu velikog broja građana, program borbe protiv siromaštva neće ostaviti većeg traga na socijalne i društvene prilike u Hrvatskoj jer ga ne prate novčana sredstva.

Za državu je porazno i to što se 80 posto njezinih građana subjektivno smatra siromašnim. Centar za istraživanje marketinga iz Zagreba i njegova analitičarka Gordana Vučinić-Palašek godinama prate s koliko novca raspolažu kućanstva u Hrvatskoj, i to tako što svake godine anketira tisuću kućanica. Posljednje istraživanje - za 2001. godinu - pokazalo je da se prosječni prihod kućanstava u Hrvatskoj kretao oko 4800 kuna, a da bi pokrile osnovne troškove života, kućanice su odgovorile da im još treba približno 3000 kuna na mjesec. Iako su od 1993. godine, kad je napravljeno prvo istraživanje, pa do prošle godne, prosječni prihodi kućanstava utrostručeni, potrebe građana su 40 posto veće od mogućnosti, zbog čega je i osjećaj siromaštva masovan.