Naime, u optužnici se navodi, kako su njih dvoje u travnju 1998. iskoristili to što Darko Sabo slabo govori i ne zna čitati hrvatski i predali mu na potpis Ugovor o darovanju kojim Sabo daruje dvije trećine stana od 130 metara četvornih u Martićevoj ulici. Naime, tom su mu prilikom prešutjeli da je riječ o darovanju, te mu neistinito predočili da će Vukas pomoći Sabi vratiti tri stana u Martićevoj ulici, premda u njima stanuju zaštićeni stanari. Za tu bi mu uslugu prema Ugovoru Sabo platio trećinom svih nekretnina u novcu, ili bi mu predao jedan od stanova. Vjerujući Vukasu Sabo je potpisao ugovor.

Drugom točkom optužnice tereti ih se da su uvjerili Darka Sabu da generalna punomoć kojom on raspolaže imovinom djeda Stjepana Sabe ne vrijedi u Hrvatskoj, te nabavili krivotvorenu u kojoj je Stjepan Sabo opunomoćio Vukasa za raspolaganje imovinom. Tako je u travnju 1998. godine Vukas, kao navodni opunomoćenik sklopio kupoprodajni ugovor kojim trosobni stan prodaje zaštićenoj stanarki, te od nje kao predujam potražuje 50.000 njemačkih maraka, kojih nije predao Sabi nego zadržao za sebe.