U CCN-ovim su Vijestima dana izračunali - na bazi od osam tisuća prostitutki - da bi državi, ukoliko legalizira najstariji zanat na svijetu, u praznu blagajnu kapnulo nezanemarivih 500 milijuna kuna, koji sada završe, uz dvije dodatne milijarde, u džepovima svodnika. Nakon što su iz novina saznali ministrovu nakanu da dekriminalizira prostituciju, CCN-ovci su sasvim korisno utrošili pet dana te uz to što su napravili prije spomenutu računicu, pred kamere su uspjeli dovesti izvjesnog Jasmina Gavranovića koji je javno priznao da se dvije godine tajno bavio svodništvom. A kako je ono po još uvijek važećim zakonima kriminalan čin, živo me zanima hoće li Gavranovića preslišati i državno odvjetništvo. Ako neće - a vjerojatnije je da neće - i ovaj će dobar prilog Vijesti dana, kao i tisuće drugih članaka, reportaža, tema i razgovora objavljenih u posljednjih 12 godina u hrvatskim medijima kao svjedočanstvo o bezbroj učinjenih (ne)gospodarskih zločina, biti još jedan dokaz nefunkcioniranja pravne države.

Uostalom, koliko li su puta mnoge tzv. ugledne, javne osobe; vlasnici disko klubova, građevinskih ili projektantskih tvrtki, manageri i drugi poslovnjaci priznali da su državu varali ne plaćajući porez i nikad niti jedna za to nadležna državna institucija nije - koliko je barem javnosti poznato - nije reagirala. Zašto? Zato što su »rodoljubi« taj zločin počinili u bivšoj državi i tako - tobože - pljačkom doprinjeli njenu padu. Kad ste čuli da je lopov tek promjenom političkog sustava ili države a ne zatvorskom odgojnom mjerom postao pošten?! Nikad. Takve fore ne prodaju ni redatelji američkih trilera »žnj« kategorije. Ali ih zato puši dio hrvatske javnosti te obje dosadašnje vlasti kojima nije stalo da odijeli kriminalce od poštenih.

I današnje se ministarstvo prosvjete ponaša poput sredinom prošloga stoljeća stasalih fotoreportera za koje je najupečatljiviji doživljaj početka nove školske godine bio siguran prelazak prvašića preko zebre. Prolistajte samo novine i vidjet ćete da je rijetko koja školska godina počela bez na naslovnoj stranici objavljene fotografije malih učenika, velikih torbi, zebre i milicajaca. Na žalost, pola stoljeća kasnije uz zebre, učenike i policajce počeci su školskih godina u znaku u ministarstvu Vladimira Strugara potaknute akcije: »Dajmo da što manje znaju!«

Uz s pravom zabilježen međimurski pokušaj segregacije romskih i autosegregacije srpskih učenika u Podunavlju, tom je skandaloznom akcijom trebalo u Dnevniku ili Vijestima dana obilježiti prvi dan škole. Zbog izbacivanja iz obvezatnog nastavnog programa »Gulliverovih putovanja«, »Novele od Stanca«, »Bitke kod Bistrice Lesne«, »20.000 milja pod morem«, »Robinsona Crusoea« ili »Čuvaj se senjske ruke«... trebale su vrisnuti prije svega televizije koje informiraju osamdesetak posto Hrvata. Ukoliko HTV doista služi javnosti, onda je trebalo u udarnome terminu u nedjelju dokazati da je Strugarova tvrdnja kako je ministarstvo učinilo sve da djeca idu radosno u školu doista na tragu izbacivanja iz obveznog programa Krleže, Cesarića, Držića, Twaina ili Vernea. Ali tom će gestom biti radostan samo mali postotak loših učenika i veliki broj neambicioznih učitelja, koje, kao i veliki broj šutljivih roditelja, najnoviji kulturocid ne smeta. Ako je radost bubati nekorisne činjenice i ne čitati djela bez kojih je teško popuniti emocionalne i obrazovne rupe, hvala na takvoj radosti i takvom prvom školskom zvonu.