Globus: 13. 09. 2002.
Zašto je Račanova Vlada potrošena
Piše: DAVOR BUTKOVIĆ, glavni urednik Globusa
Globusovo najnovije istraživanje javnog mišljenja, provedeno u poned
jeljak, 9. rujna, pokazuje da SDP dobiva 21,1 posto, samo 3,7 posto manje glasova od HDZ-a, dok u istraživanju Jutarnjeg lista i agencije Puls dobiva čak osam posto manje. No, bez obzira na točnost pojedinih anketa, posve je nesporno da su SDP i njegovi preostali koalicijski partneri u silaznoj putanji te da je kapital Račanove Vlade potpuno i nepovratno potrošenIstraživanje što ga je Jutarnji list objavio u broju od ponedjeljka, 9. rujna, moglo bi se pokazati najvažnijom političkom informacijom u Hrvatsko
j u posljednjih nekoliko mjeseci.Naime, istraživanje Jutarnjega i ugledne splitske agencije Puls, provedeno od 2. do 4. rujna, pokazuje upravo drastičan pad popularnosti SDP-a, realno vladajuće hrvatske stranke, koja, po toj anketi, zaostaje za HDZ-om za čak osam postotnih poena.
Istraživanje Jutarnjega, realno govoreći, diskvalificira SDP kao vodeću hrvatsku političku stranku, koja odlučuje o najvažnijim državnim pitanjima, te najavljuje pobjedu Hrvatske demokratske zajednice na novim parlamentarnim izbor
ima.GLOBUSOVO ISTRAŽIVANJE
U ponedjeljak ujutro Globus je od Snježane Beroš, naše dugogodišnje voditeljice istraživanja javnog mišljenja, naručio vrlo sličnu anketu, najednakom uzorku, od tisuću ispitanika.
Globusovi se rezultati drastično razlikuju od rezultata koje su prezentirali Jutarnji list i Puls. Po Globusu, SDP dobiva 3,5 posto manje glasova od HDZ-a. Za razliku od 14,8 posto u Jutarnjem listu, SDP u Globusu dobiva 21,1 posto!
Druge dvije glavne stranke, HSLS i HSS, i u Globusovu i u Pulsovu istraživanju osvojile su podjednak postotak glasova.
Posebno je zanimljivo da se sedam do osam posto glasova u korist HDZ-a u Pulsovoj anketi ponavlja i u Globusovoj anketi, ali jedino u dalmatinskim županijama.
Neovisno o točnosti pojedinih istraživanja javnog mišljenja, posve je nesporno da su SDP i njegovi preostali koalicijski partneri u silaznoj putanji.
U biti nepotreban skandal oko Piranskog zaljeva, koji je iskorišten za snažan val napada na Račanov kabinet, bio je samo povod za manifestaciju lančanog niza nezadovoljstva politikom prve posttuđmanovske hrvatske vlade.
Globusovo istraživanje pokazuje kako deset posto ispitanika ne želi glasovati za SDP zbog piranskog slučaja, samo 6,8 posto zbog poskupljenja struje, ali je zato čak 25 posto, od svih glasač
a koji su odustali od SDP-a, donijelo takvu odluku zbog pada standarda, nezaposlenosti, i zbog nerješavanja gospodarskih problema.POTROŠENO POVJERENJE
Na prvi je pogled riječ o apstrakcijama. Hrvatska se, još dok je bila u bivšoj Jugoslaviji, doslovce neprekidno bavi istim rangom pitanja: nezaposlenošću, ekonomskom krizom i padom standarda.
Svaka se hrvatska vlada suočava baš s tim istim problemima, ali njezina popularnost nikada nije ovisila o rješavanju tih problema.
Situacija s nezaposlenošću, standardom i gospodarskim rastom nije bila puno bolja ni prije dvije godine, no onda su Ivica Račan i njegova stranka imali mnogo viši javni rejting.
Kupovna moć u Hrvatskoj bila je 1995. bitno manja nego danas, o čemu svjedoče brojni konkretni pokazatelji (od tržišta automobila do tržišta stanova), ali je Vlada premijera Nikice Valentića bila vrlo popularna.
Nije, dakle, riječ o općim, temeljnim problemima, koji muče nerazvijenu tranzicijsku zemlju poput Hrvatske već godinama i desetljećima, nego o uvjerenju građan
a da je Vlada kadra odgovoriti, u bilo kakvoj realnoj vremenskoj perspektivi, na te probleme.Račanova je Vlada prije dvije i pol godine raspolagala baš tim, iznimno dragocjenim kapitalom: građani su vjerovali novoj Vladi.
Neovisno o pojedinim rezultatima istraživanja javnog mišljenja, dakle neovisno o tome dobiva li SDP u jednoj anketi 14,8 a u drugoj više od 21 posto glasova, danas je sve snažniji dojam da je taj kapital potpuno i nepovratno potrošen.
Sadašnja se hrvatska Vlada istrošila, i njoj više gotovo nitko ne vjeruje. Ona je, sa svim svojim dobrim i lošim rezultatima, postala dio hrvatske političke prošlosti, što jest nezaslužen ishod, kojem su, međutim, konkretni Vladini politički potezi, i to na nekim posve nevažnim poljima, kao i nespretnosti na važnim područjima, bitno pridonijeli.
NAJVEĆE POGREŠKE
Tri su razloga političke i javne istrošenosti Račanove Vlade.
Prvo, koalicijska Vlada, što smo već mnogo puta ponavljali, nije ispunila očekivanja javnosti, bez obzira na to jesu li ta očekivanja bila realna ili nerealna.
Vlada se nije obračunala s negativnim nasljedem HDZ-a, nije procesuirala navodni ili stvarni kriminal povezan s Hrvatskom demokratskom zajednicom, nije osigurala ne samo bolji životni standard nego, što je još mnogo gore, ni bilo kakvu
jasnu perspektivu socijalnog i gospodarskog napretka.Drugo, Račanova je Vlada, ne svojom izravnom greškom nego greškom neadekvatnog reagiranja, prokockala velik dio svog moralnog kapitala.
Vlada je u prvom razdoblju svog djelovanja uvijek mogla suvereno tvrditi da se od raznih HDZ-ovih vladajućih garnitura razlikuje po tome što je poštena: i doista, premijer Račan i danas živi u trešnjevačkom stanu u kojem je stanovao dok je bio u opoziciji. Isto vrijedi i za predsjednika Mesića i za većinu ministara. Nesporno je, također, da se ni jedan ministar iz SDP-a ili HSLS-a nije financijski okoristio svojim državnim položajem.
Usprkos tome, u ove dvije i pol godine Vlada je prikupila teški uteg nepovjerenja u svoje poštenje i vjerodostojnost, što je osobito došlo do izražaja u slučajevima poput Riječke banke, brodogradilišta "Viktor Lenac" i u SDP-HSS-ovu sporu oko uprave nad ACI-jem.
Dodatni element narušavanju povjerenja u dobre namjere Vlade čini kompleks takozvanih SDP-ovih tajkuna, što se prije svega odnosi na Gorana Štroka.
NERIJEŠENI PROBLEMI
Treće, i najvažnije, ova Vlada nije pokazala da je kadra vidljivo rješavati čitav niz glavnih problema hrvatskog društva: od toliko spominjanog gospodarstva i socijale do pravosuđa, koje funkcionira jednako loše i sporo kao i u HDZ-ovo vrijeme.
Ova se Vlada, tu ocjenu moramo ponoviti, pokazala nekompetentnom na brojnim područjima svoga rada.
Kombinacija tri navedena faktora učinila je sadašnju Vladu politički neprivlačnom i nevjerodostojnom, neovisno o njezinim stvarnim, katkad dalekosežno uspješnim rezultatima.
No, to je sudbina političara i političkih stranaka, koja se razrješuje jedino na izborima.