S ministrom za europske integracije Nevenom Mimicom razgovarali smo nakon otvaranja Jadranske ljetne škole Skupštine europskih regija (SER), neposredno po završetku njegovog razgovora sa županima i predstavnicima sedam hrvatskih županija (Istarske, Primorsko-goranske, Dubrovačko-neretvanske, Varaždinske, Međimurske, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke) koje su članice SER-a.

– U programima pomoći Europske unije, pored općeg programa CARD-s koji ide Hrvatskoj i drugim zemljama jugoistočne Europe, postoji interni program odnosno inicijativa (Interreg 3) iz kojeg se mogu iskoristiti relativno velika sredstva i to za regionalnu i prekograničnu suradnju sa zemljama članicama EU, ili za međusobnu suradnju županija koje čak i nisu zemljopisno granične, a nalaze se u EU ili zemljama-kandidatima. Hrvatskoj se sada prvi put, bez obzira što nije članica ni kandidat za prijem, otvara prostor za korištenje razvojnih sredstava. Do 2006. godine bi se tako za regionalnu suradnju hrvatskih županija moglo iskoristiti otprilike između 60 i 70 milijuna eura. Zato takav sastanak sa županima županija koje su granične ili imaju interesa za prekograničnu suradnju može pomoći da dogovorimo osmišljavanje i predlaganje pravih programa, te ih onda guramo u već oformljenim tijelima u svakoj od tri linije unutar programa Interreg 3.

– Unutar SER-a susret naših župana s njihovim kolegama može se iskoristiti za nešto drugo što je već postalo tema u Hrvatskoj, a to je razmjena iskustava oko podjele na neadministrativne (statističke) regije za koje će kasnije, kada uđemo u EU, gledati jesu li ispod ili iznad 75 posto europskog prosjeka razvijenosti. Ako su ispod tog prosjeka onda će imati pravo na izravno sudjelovanje u europskim razvojnim fondovima.

– Ne bi tako trebalo biti. Jer takva podjela zbilja nema veze s našom administrativnom podjelom zemlje koja, što se tiče EU i njihovih propisa, direktiva, smjernica i zahtjeva, može izgledati kako god hoćemo. Takva statistička regija kakvu zahtjeva EU mora biti u okviru njihovih mjerila, odnosno od 800 tisuća do 3 milijuna stanovnika. Unutar toga će se trebati napraviti odgovarajuća podjela u Hrvatskoj. Po našem planu provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju mi bismo već do kraja godine Vladi trebali uputiti barem nacrt jedne takve podjele.

– Kada se gleda naš šestomjesečni izvještaj, jest da kasnimo jer je jedno tridesetak posto mjera prebacivano i odgađano jednom ili dvaput, ali stupanj onoga što je napravljeno u promjeni zakonodavstva te stupanj pripremljenosti onih zakona koji su odgađani danas je već toliki da skoro mogu jamčiti da smo sposobni do kraja godine izvršiti ono što je napisano, odnosno da ne bi više trebalo biti prebacivanja u sljedeću godinu. To sam uvjeren za sve ono što ne spada u onu skupinu političkih preduvjeta, kako ih nazivaju u Europskoj komisiji. Tu je situacija malo teža, tu su Ustavni zakon o manjinama, reforma pravosuđa, za koju nitko ne očekuje da će biti dovršena do kraja godine ali bi trebalo bar odlučnije krenuti u nju na osnovi sasvim jasnog koncepcijskog dokumenta koji bi je odredio, pa zatim dio koji se odnosi na povratak izbjeglica i dovršetak plana izgradnje objekata za povratak, pitanje kako dovršiti proces izmjena zakona o HRT-u i telekominikacijama u funkciji jačanja neovisnosti javne televizije. Ako sve te stvari uspijemo odraditi do kraja godine onda bismo zbilja u potpunosti završili ovogodišnji paket, što bi bio preduvjet da se početkom iduće godine sasvim bezbrižno, poduprt dobrim rezultatima, podnese zahtjev za članstvom u EU.

– Rekao sam da ćemo do tada obaviti dio posla koji smo zacrtali, što će onda biti podloga i za malo agresivniji nastup u traženju odgovarajuće formulacije u toj deklaraciji koji tamo bude prihvaćena. Ta će deklaracija jednim dijelom reći koje su zemlje završile pregovore, riječ je o deset zemalja, drugi će se stavak baviti zemljama koje jesu kandidati a nisu ušli u prvi krug, prvenstveno Rumunjska i Bugarska, a mi na temelju naših dobrih rezultata očekujemo da tu bude još jedno određenje koje će se odnositi na zemlje u procesu stabilizacije i pridruživanja, odnosno da se da jedan politički signal, politička perspektiva da i te zemlje mogu očekivati da budu u drugom drugu proširenja ako pokažu svoju individualnu spremnost u dostizanju europskih standarda i kriterija. Nama ne treba ništa više od toga. Ne tražimo da se upiše da će Hrvatska biti ta koja će biti primljena u drugom krugu. Jer, već ta formulacija o dokazivanju individualne spremnosti kod svih ovih pet zemalja obuhvaćenih procesom stabilizacije i pridruživanja govori praktično, indirektno ali jasno za svakoga tko se bavi ovom problematikom, samo o Hrvatskoj. Prema tome, za mene je zbilja najvažnije ispuniti do kraja godine ovih nekoliko političkih preduvjeta. Sve ostalo, uključujući i trenutno zaostajanje od 30 posto u usklađivanju zakona, je tehnički problem. I to će ići ubrzanijim tempom ako se prevladaju politički problemi. Ja sam optimist.

Nitko u EU ne tvrdi da je današnja hrvatska javna televizija pod utjecajem vladajuće koalicije, no tvrde da su zakoni takvi da bi mogli omogućiti bilo kojoj političkoj opciji koja bi to htjela relativno vrlo lako provođenje političkog utjecaja. Dakle, sljedeći zakonske odredbe nitko ne bi ništa nelegalno radio. E sada bi takve odredbe trebalo izmijeniti da bi se onemogućio i potencijalni politički utjecaj na program javne televizije.