Komentirao bih prvo izjavu g. Mate Granića koji je prije nekoliko dana na televiziji izjavio da su u sastavljanju Sporazuma o pograničnom prometu i suradnji, donesenom prije nekoliko godina, sudjelovali i ribarski stručnjaci, izgleda isti oni koji se sada kriju iza ovog reagiranja i skupnog naziva Uprave ribarstva, a koji su svojim dugogodišnjim "stručnim" djelovanjem doveli naše ribarstvo u komatozno stanje u kojem se danas nalazi. Zahvaljujući "stručnim" savjetima potpisan je Sporazum kojim je Republika Hrvatska postala jedina europska zemlja, a možda i svjetska, koja je dopustila drugoj državi da ribari u njezinim unutrašnjim vodama.

Sporazumom je utvrđen broj brodova (20+5), kao i područje u kojem će se ribariti. Svi ostali modaliteti dani su zajedničkoj Potkomisiji na definiranje. Budući da se šteta već napravila, moje se djelovanje u toj komisiji svelo samo na pokušaj ublažavanja štete, a ne na mijenjanje Sporazuma. Na žalost, upravo su naši "stručnjaci" iz Uprave ribarstva, a članovi Potkomisije za ribarstvo, na sastanku mješovite slovensko-hrvatske Potkomisije u Kopru pokušali mijenjati bit samog Sporazuma, što je bio očit primjer nesnalaženja i neshvaćanja njegove težine.

Već na tom sastanku u Kopru napravljene su prve pogreške: protivno mojim nastojanjima, utvrđene su ulovne kvote za svaku stranu i one iznose po 50 tona godišnje za ulov povlačnim mrežama (koćama) i mrežama stajaćicama. Stav Uprave za ribarstvo da je time ugrađen svojevrsni osigurač od prekomjernog ribolovnog pritiska, da nije žalostan, bio bi smiješan. Ta kvota je donesena napamet, i to na taj način da je slovenski dio Potkomisije predložio kvotu od po 100 tona, koju su naši "stručnjaci" iz Uprave ribarstva smanjili na 50 tona, i to proglasili uspjehom. Da je slovenska delegacija predložila 500 tona, naši bi "stručnjaci" vjerojatno taj broj smanjili na 250 tona i također ga proglasili uspjehom. Predlagao sam da se kvote odrede na stručni i jedini pravi način, koji se koristi u cijelom svijetu osim izgleda kod nas, na način da naš Institut za oceanografiju i ribarstvo i slovenski institut obave zajednička istraživanja u tom području, utvrde vrste riba i drugih morskih organizama kao i optimalni ulov koji se može ostvariti u tom području pojedinačno za svaku vrstu. Naši "stručnjaci" iz Uprave ribarstva to nisu prihvatili, na opće zadovoljstvo sa slovenske strane.

Uprava za ribarstvo nadalje tvrdi kako nije točna moja izjava da se na sastanke Potkomisije dolazilo nespremno, a u nastavku iste rečenice iznose da je bilo moguće početno nerazumijevanje i nesnalaženje pojedinaca u radu Potkomisije?! Neka šira javnost odluči kako se zove dolazak u Kopar naše delegacije na zajednički sastanak, gdje većina članova naše Potkomisije prvi put čuje za ostale i međusobno se upoznaje u kafiću 5 min prije sastanka.

Na inzistiranje većine članova Potkomisije prije sljedećeg sastanka sa slovenskom delegacijom održan je pripremni sastanak u Zagrebu kojim je predsjedao djelatnik Uprave ribarstva mr. Zlatko Homen. Unatoč njegovom prvobitnom protivljenju, na moje inzistiranje, kao i na inzistiranje ostalih članova doneseni su zaključci s kojima se izišlo na zajedničkom sastanku sa slovenskom delegacijom u Rijeci. Ukratko, sukladno Zakonu o morskom ribarstvu RH, kao i samom Sporazumu, traženo je da se Slovencima ne daju bjanko dozvole koje bi oni ispunjavali svaki dan za 25 svojih ribara, već da se izdaju godišnje dozvole za 20+5 ribara i to na ime i prezime ribara kao i na plovilo. Također je traženo da se slovenski ribari najave pri ulasku u naše vode kada žele ribariti (ovdje se ne radi o prelasku granice, već o najavi ribarenja).

Nažalost, iz službenog zapisnika o sastanku Stalne mješovite komisije u Mokricama od 14.08.2002., vidi se da je mr. Homen bez znanja članova Potkomisije, a i suprotno njezinim zaključcima, slovenskoj delegaciji ponudio da se svim ribarima, hrvatskim i slovenskim, u tom području izdaju dozvole, a da nadležne službe obiju strana dnevno izvješćuju kojih će 25 ribara obavljati ribolov u tom području. Pitam Upravu ribarstva koja je razlika između toga i bjanko dozvola? Nadalje, svi ribari će ispunjati očevidnike, ali će ih slovenski ribari dostavljati svojim organima koji će ih svakih 7 dana prosljeđivati našim organima. Na koji to način naša Uprava ribarstva misli da će se obavljati kontrola ulova slovenskih ribara u praksi? Čudi me također da to znači da naša Uprava ribarstva vjeruje slovenskim ribarima, a našima ne! Treba li napomenuti da je slovenska strana objeručke prihvatila ovakav prijedlog?

mr.sc. Alen SOLDO