Premijeri Janez Drnovšek i Ivica Račan dugo se godina poznaju. Već su se nebrojeno puta susretali, na sadašnjim ili drugim funkcijama, redovito su se čuli telefonom i razmjenjivali pisma. A ipak, tijekom posljednjeg susreta u Zagrebu, koji je trebao riješiti puno toga, a iznjedrio je tek labavo privremeno rješenje, prvi ministri Slovenije i Hrvatske nisu mogli pred kamerama sakriti kisele izraze na licima. Je li zbog toga što je svaki od njih očekivao previše od one druge strane ili zato što su shvatili da su im pozicije međusobno isuviše udaljene, nije poznato. Ostaje tek dojam da ni oni sami nisu isuviše sretni zbog toga što su, polazeći s pozicije da je nužno smiriti situaciju, tijekom višesatnog razgovora, prvo u četiri oka, a onda s delegacijama, "glad" javnosti za konkretnim rješenjem uspjeli tek donekle zavarati privremenim solucijama.

Da im ni u tome neće biti lako, svjedoče hrvatski ribari koji su, netom što su Račan i Drnovšek ustali od stola i izašli iz konferencijske dvorane, iz Istre poručili da je Račan kapitulirao pred slovenskim zahtjevima i da su ogorčeni premijerovim popuštanjem. Ribari ne žele zajedničku policijsku kontrolu, slobodno ribarenje za nositelje dozvola proisteklih iz malograničnog sporazuma drže smiješnim u situaciji kad oni i ne žele prelaziti na slovensku stranu, a donošenje kodeksa ponašanja ribara smatraju nepotrebnim ako se neće odnositi na sve. No, njihovi komentari ipak su u najmanju ruku preuranjeni; može se prihvatiti to da su istarski ribari očekivali velik obrat i da su se nadali kako će biti "svoji na svome", bez svakodnevnih upadanja slovenskih koćarica. Može se isto tako prihvatiti argument da su iz Banskih dvora previše slušali ponavljanje riječi "privremeno" ili "prijelazno" i da ih je nedostatak rješenja s nešto dužim rokom trajanja dodatno isprovocirao.

Međutim, ništa iz tog prijelaznog rješenja još nije konkretizirano; niti je konkretno dogovoreno kako će se obavljati zajednički policijski nadzor niti je izrađen kodeks ponašanja, a još manje utvrđeno kako će se ribarima kompenzirati eventualni gubitak zbog novog režima izlova ribe. Teške riječi mogu polučiti samo daljnja zaoštravanja i incidente koje su Zagreb i Ljubljana željeli otkloniti; prije nekoliko tjedana spominjao se rat kao mogućnost, sada već imamo kapitulaciju... i upozorenje slovenskim ribarima da preko nedefinirane granice u Piranu prelaze na vlastiti rizik.

I dok Račanu slijede nove muke s ribarima, za sada je uspio izboriti time out u poglavlju granice. Pred Drnovšekom nije ni spominjao parafirani sporazum, nego je ponavljao isključivo da je Hrvatska spremna za arbitražu i od toga ne odstupa. Začudo, ovakvo Račanovo "energično izdanje" pred kamerama nije suprotnu stranu navelo na zaoštravanje vlastitog stava. Drnovšek je bez oklijevanja ustvrdio da bi bilo sasvim glupo ako bi Slovenija ustrajala na bilateralnom dogovoru u situaciji kada Hrvatska to ne drži ni pod opcijom "razno" — i zato treba tražiti neka druga rješenja, pa i međunarodnu arbitražu koju Slovenija priznaje kao realnu mogućnost. No, da bi dežela od "priznavanja" arbitraže kao ideje došla do prihvaćanja te opcije kao konačnog rješenja, nije dovoljan jedan sastanak, ma kako on dugo trajao i koliko god temeljito bio pripreman. Granična sapunica između Zagreba i Ljubljane i dalje traje. Novi nastavci s nestrpljenjem se očekuju.