U suton komunizma ne samo idealisti nego i dosta onih koji se drže realistima očekivali su da će nakon tog historijskog reza nastati novo društvo. Ubrzo će se vidjeti da je to očekivanje zapravo utopijsko. Institucije su doduše promijenile imena - sve je postalo "hrvatsko" - ali ljudi, način rada i ponašanje uglavnom su ostali isti. Očekivalo se da će dio političke nomenklature i pripadnika represivnog aparata morati otići. Desetljeće kasnije, neki od tih koji su se pritajili, maskirali i sklonili opet su se vratili. A sudeći po novom upravitelju splitskog zatvora Bilice, još se vraćaju.

Nakon što je godinama stjecao penološka iskustva na mjestu "načelnika odjela osiguranja Kaznenopopravnog doma Lepoglava", u nekoj od očito dobro sačuvanih kadrovskih kartoteka pronašla ga je ministrica Ingrid Antičević-Marinović. Nije to zapravo prvi slučaj da se odnekud pojavljuju ljudi za koje su idealisti povjerovali da su bivši. No, ovo je valjda prvi put da se nekog izvlači i reaktivira nakon 12 godina penzije. Sve to nedvojbeno svjedoči da je riječ o nekom od osobite naklonosti i povjerenja.

Na stranu čak i to da ministričin povjerljivi umirovljenik uzima mjesto nekom mlađem, no i bez toga oko njegova imenovanja ostaju druge, puno veće dvojbe. Jer ako je tek zrnce istine u onome što je u pismu našem listu napisao lepoglavski zatočenik - Dobroslav Paraga, onda je odluka ministrice Antičević-Marinović uistinu problematična. Paraga, koji je, kao valjda najmlađi politički zatvorenik propale Jugoslavije, robijao u Lepoglavi, piše o novom upravitelju Bilica kao "jednom od najzloglasnijih progonitelja političkih zatvorenika", kao o pokrovitelju zlostavljanja i mučenja. I nudi o tome, kako kaže, opsežnu dokumentaciju.