Vjesnik: 13. 09. 2002.
Nekad zagovarači nasilja, danas miroljupci
BRANKO VUKŠIĆ
Većina je hrvatskih političara za Guinessovu knjigu rekorda. Jedni zbog prostakluka prakticiranog u parlamentu, drugi zbog nonšalantnog odnosa prema biračima, treći zbog pretrčavanja iz stranke u stranku, četvrti jer ih može pokrenuti neviđeni narcizam, a peti zbog kratkog pamćenja. Toj posljednjoj skupini pripada - sudeći po eskapadama u srijedu na stranačkoj presici - Ivo Sanader koji j
e, gle vraga, držao lekciju o slobodnom prosvjedovanju.Naravno, svakom se normalnom, imalo emotivnom čovjeku okretao želudac od kadrova guranja neraspoređenog policajca Filipa Lacića u »maricu«, prikazanih u srijedu u Vijestima dana i Dnevniku. Niti je nemoguće ne suosjećati s uhićenim Lacićem, ali niti, bogme, s njegovim kolegama koji su morali obaviti taj posao. Ali Sanader, odnosno HDZ posljednji su političar i stranka kojima je vjerovati u iskrenost kad se zgražaju nad događanjima na Markovu trgu.
Sjećaju se gotovo svi - osim Sanadera - kraja devedesetih i onih silnih kordona policije i sile koju su upotrijebili ne bi li spriječili radnike da svoje nezadovoljstvo s postupcima Vlade izraze na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Pa, u vrijeme Sanaderove i HDZ
-ove vlasti, Markovu se trgu nije moglo ni »prismrditi«. Osim ako prosvjed - slučaj nezadovoljnih branitelja kojima se obratio Gojko Šušak - nije režirala sama vlast.Znam da u to vrijeme Sanader nije digao glas zato što su hrvatski policajci upotrijebili silu - koje li izlizane političarske poštapalice - protiv vlastitog naroda. A znam i to da Nenadu Ivankoviću, tada novinaru, nisu pale na pamet - a kamoli u novine koje je uređivao - rečenice sljedećeg sadržaja:
»Najoštrije osuđujemo brutalne nasrtaje aktualne vlasti. Tražimo od premijera (ili, ne daj Bože, Tuđmana, op.) da odmah smijeni ministra policije i da sam da ostavku jer je zemlju doveo i na prag nasilja«.
E, vidite, nekad je Ivanković nasilje vlasti i šikaniranje radništva podržavao nesuprotstavljanjem, a danas ga - koje li drastične razlike (na bolje) - osuđuje. Kao što bi sutra - ako njegovi ponovo dođu na vlast - prešutio upotrebu sile policajaca nad policajcima, radnicima ili bilo kojom drugom prosvjedničkom skupinom hrvatskih građana.
Sanaderovoj kritici nasilja viđenog na Markovu trgu pridružuje se i moja malenkost, ali jednako tako upućuje javni podsmijeh njegovim riječima u Dnevniku:
»Aktualna je vlast jedva čekala mali povod da ih makne (neraspoređene policajce, op.) s Markova trga«.
Ponavljam, u vrijeme njegove - Sanaderove i HDZ-ove - vladavine nitko od prosvjednika nije mogao ni blizu Gornjega grada, a da i jest umakao jakim snagama MUP-a, bio bi uklonjen brzinom munje. Strah me i pomisliti što bi se dogodilo onom tko bi se u to vrijeme usudio baciti jaje i jogurt, primjerice, na Tuđmana!? Za razliku od dobrog izvješća o događanjima na Markovu trgu, HTV-ov je Dnevnik iste večeri obilježavanjem obljetnice terorističkog napada na SAD popratio daleko lošije od Vijesti dana, iako je u New Yorku imao posebnu izvjestiteljicu Mirjanu Rakić, koja je u svakom javljanju prepričavala ono što smo već čuli tijekom dana na CNN-u, BBC-u ili prije petnaestak minuta na CCN-u.
CCN-ove Vijesti dana, bez obzira što nemaju svog izvjestitelja iz New Yorka, daleko su zornije dočarale atmosferu koja je vladala u Sjedinjenim Državama na obljetnicu napada.
A to već jest - priznat ćete - veliki profesionalni gaf tzv. velike televizije.