Prije nepuna dva tjedna Transparency International, međunarodna nevladina organizacija za borbu protiv korupcije, objelodanila je svoje izvješće o stanju korupcije u svijetu. U svom Indeksu o percerpciji korupcije u svijetu analizirana je 101 zemlja i svaka je ocijenjena po općim pokazateljima stanja korupcije. Naravno, skandinavske zemlje su najmanje korumpirane: od 10 mogućih bodova Finska je skupila 9,7 i prva je na listi šampiona. Istini za volju, prije dvije godine skupila je maksimalno moguć broj bodova: 10, a sada je malo popustila. Za njom slijede Danska, Novi Zeland, Island, Singapur, Švedska, Kanada, Luksemburg i Nizozemska. A gdje su u toj priči takozvane »zemlje u tranziciji«? Uglavnom u drugom dijelu tablice, među korupmiranijim zemljama. Iako se mora priznati da su i neke od tranzicijskih zemalja ostvarile sasvim pristojne uspjehe. Analitičari Trasparency Internationala navode kao »success story«, priču o uspjehu – primjer Slovenije. Ona je prva od svih tranzicijskih zemalja u skupini manje komrumpiranih. Na odličnom je 27. mjestu sa 6,0 bodova, dok je prošle godine bila 34. s 5,2 boda. To znači da je u posljednjoj godini Slovenija postigla izvrstan uspjeh. Primjer Slovenije poučan je za sve, ističe Peter Eigen, predsjednik te značajne nevladine organizacije.

Primjer Slovenije poučan je i za Hrvatsku, u ovom slučaju. Hrvatska bi se morala ugledati u svoje najbliže susjede koji su uspjeli stvoriti i provesti učinkovit plan suzbijanja korupcije. A što je najvažnije, u borbi protiv korupcije sudjeluje aktivno i civilno društvo i javno mnijenje u Sloveniji, prokazujući vladinu korupciju i korupciju političara, koji su prisiljeni ponašati se u skladu s najvišim etičkim standardima. Ne kao kod nas, gdje političari i dalje sjede u nadzornim odborima čak i kad ništa ne nadzoruju, kao nedavno ministar Pančić u slučaju Osiječke šećerane, čijim Nadzornim odborom on predsjedava.

I dok je Slovenija na solidnom 27. mjestu i prednjači pred svim ostalim tranizicijskim zemljama, Hrvatska se ščućurila pri kraju prve polovice tabele, ili na samom vrhu druge skupine zemalja: naime, od 101 zemalja, Hrvatska je 51, što omogućuje kritičarima da je svrstaju u drugi dio tabele, a apologetima vlasti i braniteljima režima u prvu skupinu iako doduše na samom začelju. No najvažniji su ipak usporedni pokazatelji: Hrvatska je dobila 3,8 bodova, dok je prošle godine dijelila 47. do 49. mjesta. Bez obzira da li kao optimisti ustvrdimo da je čaša puna (do polovice) ili kao pesimisti ustvrdimo da je časa prazna (opet do polovice, što ovisi samo o kutu gledanja), ostaje činjenica da je Hrvatska pala na ljestvici i da je prošle godine dijelila isto mjesto s Bugarskom, za koju ne može nitko zanijekati da je to – balkanska zemlja, dok je ove godine Bugarska skočila na 45. mjesto, što znači da je postala znatno bolja od nas na tom planu. O ovim nalazima raspravljao sam sa svojim studentima na postdiplomskoj ljetnoj školi »Postkomunistička tranzicija i europski integracijski procesi« u organizaciji Sveučilišta u Bologni, prošloga tjedna. Tamo me je drugi moj kolega predavač, inače potpredsjednik Europskog parlamenta Renzo Imbeni, upitao kako je u Hrvatskoj javnost primila izjvešće Vijeća Europe o korupciji u Hrvatskoj, nedavno objelodanjeno u organizaciji inicijative GRECO – Skupine država Vijeća Europe protiv korupcije. Moj odgovor je bio: nikako, jer izgleda da Vlada taji to vrlo kritično izvješće o stanju korupcije u Hrvatskoj.

Prve točke preporuka inicijative GRECO, upućene hrvatskoj vladi, zahtijevaju povećanje »analitičke sposobnosti« i prikupljanja podataka o korupciji u Hrvatskoj, koja je ocijenjena kao »ozbiljan problem«. Od Hrvatske se traži da pokrene istraživanja o korupciji – to ide na adresu Gvozdena Flege, novog ministra znanosti – ali se očekuje da Parlament što prije usvoji Zakon o sukobu interesa i Kodeks ponašanja javnih dužnosnika: to je za Hrvatsku »visoki prioritet«, kaže se u izvješću. Traži se uspostava kontrolnih mehanizama u svim ministarstvima i javnim ustanovama, jer je korupcija zahvatila sve pore hrvatskog društva. GRECO-ov istražni tim nabrojio je čak šesnaest prioritetnih točaka u svojim preporukama hrvatskim političkim čimbenicima. GRECO je izrazio zabrinutost i načinom financiranja političkih stranaka i zatražio da se donesu zakoni koji će vratiti povjerenje u javne ličnosti i političke stranke, što znači da je to povjerenje narušeno. Rokovi su, opet, kratki, kao u i slučaju EU, i Hrvatska mora podnijeti izvješće o provođenju gore navedenih preporuka. Renzo Imbeni, potpredsjednik Europskog parlamenta, htio je znati kako je javnost primila te preporuke. Naša Vlada, međutim, nije o tome obavijestila javnost. Kao što nije obavijestila ni javnost o 17 preporuka Europske unije iz Izvješća o provođenju procesa stabilizacije i udruživanja s Hrvatskom. Valjda zato da ne dođe do »uznemiravanja javnosti«.....