No, vratimo se Mikuljanovu pretjerivanju. Evo kojem: »Mislim da je riječ o stvaranju neke nove fronte koja ima zadatak da u predizborno vrijeme stvori novo javno mišljenje!«.

Kakva nova fronta, kakvo stvaranje novog javnog mišljenja?! A kakvo je to onda, po Mikuljanu, staro, planirano, odnosno, planski stvarano javno mišljenje?! Sve je stihija! Nikad nitko na HTV-u nije ni promišljao što to jest javno mišljenje, odnosno, javnost, posebice kritička, onakva kakva postoji u zapadnim demokracijama. Sve se svodilo na solistička udvaranja moćnicima na vlasti, te ispunjavanje kontraproduktivnih zapovjedi glede medija neukih političara s Pantovčaka ili Markova trga. Nit" je javno mišljenje s novinarskim isključivcima, mrziteljima i konvertitima umio oblikovati HDZ, nit" je koalicija stvorila ikakve okvire za egzistiranje javne televizije. Nova, nekompetentna urednička (dijelom i upravljačka) struktura, i sama ustrašena činjenicom da joj je netko u slabašne ruke dao najmoćniji medij, ne stvara novo javno mišljenje, nego se raznim kompromisima nastoji održati na funkcijama. Šteteći - kao i u vrijeme HDZ-a bivša garnitura poslušnika - hrvatskoj javnosti te (što zna u konačnici i veseliti) vlasti.

Dakle, ono što se dogodilo Mikuljanu posljedica je činjenice da kimavci, odnosno nedorasli urednici, vode Televiziju. To, dakle, ni s jednom ideologijom ili politikom nema veze. Na Prisavlju vlada zbrka. Ne zna se tko što radi. Profesionalna je razina srozana jer su urednici kardinalnom pogreškom Vijeća HRT-a - koje bi zbog agonije prvo trebalo snositi posljedice - postavljeni na mjesta kojima nisu dorasli. Zato Jasni Ulagi Valić mogu na program i kadrovsku križaljku utjecati razni samozvani borci za demokraciju.

Dakle, za Mirka Čondića - kojeg u vrijeme vladavine HDZ-a nisu, očito, zanimala prava radnika i demokracija - postojao je zakon koji je zabranjivao javna okupljanja. Nikakva grupiranja nije smjelo biti na Trgu bana Jelačića, a ne daj Bože da se takvo što moglo učinilo na Markovu trgu. Kad su policijski kordoni priječili radnicima, među kojima je bilo i branitelja, da kroče nogom na glavni zagrebački trg, Čondić nije smatrao da je demokracija ugrožena. Ali se zato i on i njegovi sljedbenici spremaju svima koji drukčije misle, pišu ili govore pokazati - zube. Što to znači? Prvo će, valjda, bacati jaja po Markovu trgu, pa pokušati prijetnjama utjerati strah u kosti, a nakon toga, ako neistomišljenike ne ušutkaju, primijenit će - jasna je posljednja Čondićeva poruka - i silu. Protiv koga? Izdajica. A tko su oni? Svi koji ne pušu u jedan rog, ne slijede jednu ideologiju i ne klanjaju se jednom vođi. Ostvari li se ta sve glasnije i češće zazivana »demokracija«, svima nam se crno piše.