Činjenica je da već nekoliko mjeseci SDP ne uspijeva zaustaviti pad rejtinga. Jedino su ankete koje su bile provedene potkraj srpnja ukazivale na stanovitu stabilizaciju SDP-a. No, to je bilo u vrijeme snažne demagoške inicijative premijera Račana oko smanjenja koalicije i osnivanja nove vlade. Javnost je tada očito bila sklona povjerovati kako ključ neuspjeha dotadašnje koalicije treba prije svega tražiti u HSLS-u. Izbacivanjem Budiše iz koalicije, sugerirao je Račan, stvorit će se prilika za neopterećeni nastavak mandata. Prestat će blokade i podmetanja u koaliciji. Dobronamjerna javnost nije odviše žalila za prečesto problematičnim Budišom jer je htjela da se stalna kriza vlade napokon prekine. I u tom kritičnom trenutku, kada je vlast de facto priznala neuspjeh u prvom dijelu mandata, velika je većina ipak bila protiv novih izbora, a u dotadašnjoj vlasti vidjeli su ne baš osobito snalažljive, ali ipak uglavnom poštene i općem dobru posvećene političare.

Afera s ACI-jem koja se, eto, nastavlja potvrdila je da su odnosi u koaliciji napeti i nepredvidivi kao i prije. Jedino što je nakon izbacivanja HSLS-a Tomčićev HSS ostao na čistini sa SDP-om. Dvije najjače stranke koalicije nisu izdržale dugo bez nesporazuma. Međutim, ti se nesporazumi, neovisno odakle su zapravo bili inicirani, gotovo uopće nisu odrazili na rejting HSS-a. Logično, jer HSS je i dalje najdvoličnija stranka u zemlji. Njezin se predsjednik sjedne strane predstavlja kao neopredijeljeni posrednik u svim sporovima u zemlji, što opravdava pozicijom šefa parlamenta, a s druge strane vodi i te kako zainteresiranu politiku unutar same koalicije.

U isto vrijeme, negativni rejting zbog promašaja HSS-ovih i ministara nekih drugih stranaka u koaliciji ne distribuira se ravnomjerno HSS-u, HNS-u ili LS-u. Taj minus iz dana u dan raste upravo na SDP-ovu računu. Toj stranci s jedne strane više ne odgovara da je njezin predsjednik Račan na poziciji hrvatskoga premijera. S druge strane to je bezizlazna situacija jer bi odustajanje Račana i SDP-a od mjesta premijera u ovom trenutku predstavljalo priznanje neuspjeha i vjerojatan novi pad utjecaja stranke.

Na mnogim su razinama u SDP-u svjesni tog zabrinjavajućega trenutka stranke. No, Račan je u prošlom desetljeću stranku ustrojio tako da je u ovom času nerealno očekivati bilo kakvu ozbiljniju akciju iz stranke protiv usporenosti i prekolebljive politike šefa SDP-a. Već se zaboravilo kako je premijer ovog ljeta "prijetio" da ćemo ga uskoro vidjeti osvježenog i novog, posve odlučnog Račana. Već na primjeru Slovenije uočili smo, naprotiv, kako se kod Račana nije mnogo toga promijenilo, Uostalom, upravo dojam koji su Račan i napose njegov šef diplomaćije ostavili u pregovorima sa Slovenijom, presudno je utjecao na tako loš kolovoški rezultat SDP-a.

SDP se, nakon raskida s HSLS-om i zbog nedovoljnih rezultata Vlade, doveo u situaciju krajnje ovisnosti o HSS-u. No, u popuštanju toj stranci, što se nekome u SDP-u sada može učiniti ulogom u novu, i jedinu realnu vladajuću koaliciju, Račanova stranka može samo nastaviti gubiti identitet. A jasno je da se Tomčić, koji njeguje poziciju trajno neopredijeljenoga, na koncu neće odlučiti prikloniti onima kojima rejting nezaustavljivo pada.