Miroslav Kutle, tajkun koji je upropastio stotinjak poduzeća, ovih dana uživa u kavi na zagrebačkoj špici. Dvojica optuženika za zločine u Lori netragom su nestala nakon što im je sudac Slavko Lozina ukinuo pritvor. Eduard Nodilo, diler koji je u špekulacijama navodno oštetio Riječku banku za stotinjak milijuna dolara, prošlog je tjedna izišao iz riječkog pritvora i spokojno odšetao sunčanim Korzom. Tihomir Orešković, optuženik za zločine nad civilima u Gospiću 1991. godine, u trenutku dok sudski proces još traje, zadovoljna je lica, diveći se "lijepom danu", izišao iz dvogodišnjeg pritvora. Slijedio ga je Ivica Rožić, zvani Bijeli vuk, osumnjičen za ubojstvo Milana Levara i podmetanje desetak minskih naprava u okolici Gospića, dok će im se u veljači najvjerojatnije pridružiti i Mirko Norac, ako u tom vremenu sutkinja Ika Šarić ne donese presudu.

Takvi pravosudni skandali, ukrašeni iznenadnom oslobađajućom presudom četvorici optuženika za ubojstvo u Prukljanu i puštanjem slovenskog "mučenika" Jožka Jorasa s izdržavanja kazne, ruše i ono malo povjerenja u hrvatsko pravosuđe. I dalje se vuče proces "zločinačkoj organizaciji", tko zna koji put oživljava se slučaj Pakračke Poljane, od svih bankovnih tajkuna pravomoćno je osuđen tek Marko Marčinko, a Hrvoje Petrač nakon dvije godine bolovanja u Turskoj pobjedonosno prelazi hrvatsku granicu i stavlja se na raspolaganje hrvatskoj policiji.

Slušajući sve te vijesti, hrvatska javnost može tek nemoćno zavapiti: "Ima li pravde u ovoj državi?" Začarani krug nemoći, indolencije, a katkad i zlonamjernosti teško se može probiti. Ako tužitelji dobro obave svoj posao u pripremi sudskog procesa, kao u slučaju Lora, tada cijela stvar zapne kod suca, primjerice Slavka Lozine. Ili Jadranke Bige-Milutin u šibenskom slučaju. Ako, pak, sudac poput Ike Šarić u Rijeci dobro vodi proces, tada tužiteljstvo oteže i oklijeva, što u krajnjoj liniji dovodi do probijanja zakonskog roka za zadržavanje optuženika u pritvoru. Čak i kada svi dokazi vode prema zaključku da je glavni diler Riječke banke Eduard Nodilo u rizičnim transakcijama izgubio sto milijuna dolara, tužiteljstvo ga pušta na slobodu zbog nedostatka dokaza i istodobno optužuje Hrvatsku narodnu banku da nije učinila dovoljno u istraživanju tog slučaja.

Što svi ti slučajevi govore o hrvatskom pravosuđu? Osim što unose zabunu i apsolutnu zbrku, izazivaju nepovjerenje građana u pravni sustav. Nova vlast neumorno se razbacivala obećanjima da će sve krimtajkune, mafijaše, pa i krupne ribe, strpati u zatvor, da bi se na kraju cijela priča svela na Marka Marčinka i riječko suđenje petorici za zločine u Gospiću. Za to, naravno, politički autoriteti nabrajaju dugačku listu krivaca. Državno odvjetništvo nije stručno ekipirano, USKOK radi u dvije sobice i s tri računala, sudačka struka zatrovana je u doba HDZ-ove vladavine, zakoni su nedorečeni i prepuni rupa, a sve to garnirano je kroničnim nedostatkom financijskih sredstava.

Tipično, vlast pritom svjesno prelazi preko najvažnije komponente u cijeloj priči: političke volje. Bez nje nema ni dobrih zakona, ni financija, ni stručnog kadra ni kvalitetno ekipiranog USKOK-a, a zasigurno ni dobre koordinacije između policije, tužiteljstva, istražnih i raspravnih sudaca. Na žalost, bez volje nema ni odgovornosti za kaos u pravosuđu i kronično nepovjerenje građana u pravnu državu.