Vjesnik: 14. 09. 2002.
Novi izdanak HDZ-a
HDZ je od svog osnutka iz svog krila iznjedrio četiri stranke - HND Josipa Manolića i Stjepana Mesića, DC Mate Granića i Vesne Škare-Ožbolt, HIP Miroslava Tuđmana i sada - Pašalićev Hrvatski blok, ako je to konačno ime stranke. To znači da su u Saboru sada tri zastupnička kluba HDZ-a, sastavljena od sadašnjih i bivših članova. Postoje najave da će im se vrlo brzo pridružiti i
četvrti, klub hadezeovaca, neovisnih zastupnika, također iz redova sadašnjih zastupnika Sanaderova HDZ-aZAGREB, 13. rujna – Osnivajući svoju stranku, Ivić Pašalić najavio je povratak ideje političkog pokreta u Hrvatsku. Ta njegova najava trebala bi pokaza
ti zašto je napustio HDZ Ive Sanadera. Naime, sadašnji predsjednik HDZ-a nastoji upravo suprotno - od pokreta stvoriti stranku.Pašalić je, kao svojedobno i drugi stranački prvaci, napustio HDZ prvenstveno iz osobnih razloga koji su u pozadini imali nerealiziranu političku ambiciju. Paradoks je HDZ-a da mu je najmrskiji upravo politički najuspješniji (nakon izbora 2000. godine) bivši član i osnivač HDZ-a, aktualni predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić.
HDZ je od svog osnutka iz svog krila iznjedrio četiri stranke - HND Josipa Manolića i Stjepana Mesića, DC Mate Granića i Vesne Škare-Ožbolt, HIP Miroslava Tuđmana i sada - Pašalićev Hrvatski blok, ako je to konačno ime stranke. To znači da su u Saboru sada tri zastupnička kluba HDZ-a, sastavljena od sa
dašnjih i bivših članova.Postoje najave da će im se vrlo brzo pridružiti i četvrti, klub hadezeovaca, neovisnih zastupnika, također iz redova sadašnjih zastupnika Sanaderova HDZ-a.
Kad se tako poslože činjenice o HDZ-u, logično je pitanje - postoji li još HDZ Franje Tuđmana? Kakav god bio odgovor, odmah se postavlja drugo pitanje - može li to utjecati na politička zbivanja u Hrvatskoj?
Odgovor na prvo pitanje je negativan, jer sadašnji lider HDZ-a više nije autoritarni vođa, a stranka se polako rastače u nekoliko odvjetaka. Sudeći po najavama Ivića Pašalića, on vjeruje da bi to, vrlo brzo, moglo utjecati na politička zbivanja u Hrvatskoj, jer očekuje još zastupničkih prelazaka u svoju stranku.
Pašalić nije ostao dužan ni odgovora na pitanje o tome kako bi to uskoro moglo utjecati na politička zbivanja. Najavljujući osnivanje svoje stranke/pokreta, on prognozira da će za približno dvije i pol godine njegov Hrvatski blok postati vodeća politička snaga.
Točnije, Pašalić procjenjuje da će nakon sljedećih (jesen 2003. godine) parlamentarnih izbora vrlo brzo uslijediti novi. On vjeruje da će »kriza u Hrvatskoj toliko eskalirati da će nova vlast pasti«.
Izvjesno je da će se dogoditi još jedan hrvatski paradoks. Čovjek i stranka koji nose stigmu radikalne nacionalističke desnice, možda se pripremaju za sudjelovanje u socijalnim previranjima koja su vjerojatna. Na raspolaganju su im sredstva koja su imanentna strankama/pokretima. Riječ je prije svega o masovnim okupljanjima koja će organizirati »stranka prepoznatlji
vog nacionalnog naboja«, brinući za branitelje, za zaštitu branitelja od domaćih i Haaškog suda, imajući na umu prioritete - gospodarske i socijalne probleme.Preuzimajući retoriku ljevice, uz primjenu instrumenata stranke/pokreta u okolnostima društvene krize, stranka Ivića Pašalića mogla bi polučiti stanovit uspjeh. Prije svega zato što je već sada primjetna netrpeljivost biračkog tijela prema hrvatskoj »političkoj klasi«. Pašalić je vjerojatno uočio, a možda i njegovi savjetnici, da ono što pokreće birače, pogotovo kolebljive glasače koji odlučuju o pobjedniku nije uvijek i samo ideologija, već i psihologija. Možda će prema tome i podesiti svoje djelovanje.
Velike hrvatske stranke SDP i HDZ zbog svega toga, a osobito zbog moguće dugotrajne parlamentarne krize, mogu potražiti dogovor o političkoj homogenizaciji oko dvaju krila hrvatske političke scene. Možda to i nije neophodno, jer je dosadašnje iskustvo pokazalo da su stranački disidenti, u pravilu, nakon osnivanja vlastitih stranaka, politički marginali
zirani.Nema međutim iskustva s njihovim djelovanjem u »proizvodnji« kriza.
Željko Hodonj