»To je projekt osuđen na propast i početak kraja Ivića Pašalića«, riječi su kojima je dojučerašnji Pašalićev stranački kolega, šef HDZ-a Ivo Sanader komentirao predstavljanje nove Pašalićeve stranke. Ni vodeći ljudi drugih stranaka u Hrvatskoj nisu pretjerano optimistični u vezi s pojavom Hrvatskog bloka - pokreta za modernu Hrvatsku, koji je Pašalić trijumfalno u subotu predstavio javnosti.

Pašalić je počeo zagovarati ideju Hrvatskog bloka još prije nekoliko godina, smatrajući da u takvu političkom savezu HDZ mora imati vodeću poziciju. No, razilaženje sa Sanaderom i vodstvom stranke, uz namjeru HDZ-ova predsjednika da iz stranke izbaci i Pašalića i sve ono što on predstavlja ne bi li stvorio »umjeren« HDZ, natjerali su Pašalića da u stvaranje Hrvatskog bloka krene sam. Nova stranka, u kojoj je šest, sad već bivših HDZ-ovih zastupnika, mogla bi stvoriti gužvu na desnici. No, pažljiviji će ipak ustvrditi da Đapićev HSP ne mora strahovati, jer je Pašalić sa svojom strankom u ovom trenutku daleko »tvrđi« i nacionalistički više obojen negoli HSP koji pretendira biti ključnom strankom na desnoj strani političke arene. Iako Đapić negira mogućnost ulaska u koaliciju s Pašalićem, uz HIP koji će tu sigurno biti, do takva bi »prirodnog« saveza ipak kad-tad moglo doći. A HDZ - koji je dosad »iznjedrio« već tri političke stranke (HND, DC i Hrvatski blok) i HIP - pod Sanaderovim se vodstvom ionako pomaknuo prema centru, nastojeći preuzeti glasače Budišina HSLS-a te HSS-a i DC-a.

Primjetno je da su Pašalića ostavili svi donedavni suradnici: neki su to učinili ne vjerujući više svom »mentoru«, drugi zato što im je vodstvo HDZ-a obećalo ispuniti političke snove, a treći čekaju da vide daljnji razvoj situacije s Pašalićevom strankom. Može se očekivati da će utočište u Hrvatskom bloku potražiti svi nezadovoljni sadašnjim HDZ-om, dijelovi obavještajnih i vojnih struktura i velik dio dijaspore, koji i dandanas žive na slavljenju Tuđmanova lika i djela. Da je Hrvatska normalna politička država, Pašalić sa svojom strukturom možda i ne bi imao prevelikih izgleda, ali u okolnostima nacionalne depresije i nezadovoljstva vlašću, njegovi bi pozivi na povratak Tuđmanovoj političkoj doktrini u mnogih birača čak i mogli pasti na plodno tlo. Pri čemu ih i neće biti neophodno upozoravati na paradoks da im o »modernoj Hrvatskoj« (?) želi govoriti čovjek čije su natražnjaštvo i mračnjaštvo dali biljeg prošlom desetljeću.