Vjesnik: 16. 09. 2002.

Prvih 45 dana

Ministrica obrane očito je ozbiljno prionula poslu i u vrlo kratkom vremenu snimila situaciju u MORH-u, koliko je njezino ministarstvo veliko i na koji način funkcionira / Željka Antunović i te kako svjesno govori odmjereno, najavljujući usput provedbu svih bolnih mjera, ali ne skokovima od sedam milja nego korak po korak

FRAN VIŠNAR

U prvih 45 dana vođenja Ministarstva obrane Željka Antunović se u javnosti s vojnim temama pojavila nekoliko puta i pokazala da se sasvim solidno snalazi u resoru koji je bio tvrd orah gotovo svim njezinim prethodnicima.

Ministrica obrane očito je ozbiljno prionula poslu i u vrlo kratkom vremenu snimila situaciju u MORH-u, koliko je njezino ministarstvo veliko i na koji način funkcionira. Tu nije moguće donositi površne i brze odluke, jer se odmah javljaju lančane reakcije i nove nevolje. Rječnik komuniciranja i prema van i prema unutra mora biti oprezan i dobro odvagnut. Kada se i pojave veći problemi, ne treba dramatizirati nego žurno uklanjati njihove uzroke.

Stoga Željka Antunović i te kako svjesno govori odmjereno, najavljujući usput provedbu svih bolnih mjera, ali ne skokovima od sedam milja nego korak po korak. Prekobrojno ljudstvo treba potpuno zbrinuti različitim mjerama uključujući i stvaranje aktivne pričuve nalik na američku Nacionalnu gardu kakva uostalom postoji u mnogim zemljama osobito onima u razvoju.

Ministrica tu nema mnogo manevarskog prostora, jer se u hrvatskim uvjetima više od 10.000 vojnika, dočasnika i časnika ne može preko noći naći u socijalnoj neizvjesnosti ili na burzi.

Željka Antunović se odmah dohvatila krupnoga i vrlo aktualnog problema: ubuduće civilna služba, odnosno služenje vojnog roka izvan oružanih snaga u civilnim ustanovama bit će od strane MORH-a promatrano mnogo rigoroznije.

Naime, prigovor savjesti postao je u Hrvata toliko masovan i popularan da ugrožava funkcioniranje vojske i popunu redovitim kontingentom novaka svakih šest mjeseci. Može se očekivati da će svi zahtjevi biti propuštani kroz vrlo sitno sito mjerodavnih institucija kako bi se ustanovili pravi razlozi i motivi takve apstinencije mladih hrvatskih građana koji bi valjda trebali biti ponosni da služe vojsku u svojoj neovisnoj državi.

Zapravo, taj osjetljiv problem ministrica je načela sasvim vojnički – ravno u glavu. U tako masovnim zahtjevima za civilnim služenjem očito je više riječ o osobnoj komociji, pa i zlorabi prava reguliranih zakonom, nego o iskrenu stavu da se zbog ovih ili onih moralnih i vjerskih načela odbacuje oružje i vojnička odora.

No Željka Antunović i njezina ekipa u MORH-u moraju podići još jedan kamen ispod kojeg će štošta izmiliti. Ne mogu se zaobići sanitarno-higijenski uvjeti u vojarnama (mnoge su naslijeđene od JNA i nisu na razini standarda kakvi se očekuju u Europi) kao i kakvoća namirnica koje se nude ročnicima. Bilo kakva teža ili blaža trovanja hranom neugodna su za svaku vojsku, jer automatski smanjuju moral među osobljem, osobito novacima, a u javnosti stvaraju loš dojam.

Pitanje stroge discipline, odnosa zapovjednoga i instruktorskog kadra prema novacima, unutarnji neformalni odnosi među vojnicima, pojave seksualnog zlostavljanja i sl. uobičajen je popis sitnijih ili krupnijih nevolja i nedostataka u svim civiliziranim društvima koja imaju regularne oružane snage.

Ništa od toga MORH više ne smije prikrivati vojnom tajnovitošću, jer i najmanji problem postaje još veći ako se relativizira, ignorira ili nekritički odbacuje.

Ministrica obrane reagirala je već i na neka preambiciozna očekivanja javnosti koja potpiruje dio medija. Tako se moglo čuti da Izrael Hrvatskoj nudi gradnju tvornica oružja, uključujući i remont »migova 21«.

Željka Antunović je istaknula da Izrael jest napredan u vojnoj tehnologiji ali je istodobno i skup. Slične usluge (remont »migova« i helikoptera) pružaju po mnogo pristupačnijim cijenama i rumunjske tvrtke čiji su se stručnjaci za taj posao školovali upravo u Izraelu.

Hrvatska stvarnost je takva da dodatne financijske napore sadašnji državni proračun ne bi izdržao. Ipak, nadajmo se da su se Hrvatska i Rumunjska čvrsto dogovorile: posao mora biti završen na vrijeme i kvalitetno (kod Izraelaca takva se obveza jamči respektirajućom cijenom njihova rada, preciznim rokovima i tehničkim uslugama koje su na svjetskoj razini). Vjerojatno je i predsjednik Stipe Mesić pogurao tu stvar u Bukureštu kada je službeno boravio u Rumunjskoj.