Ništa novo. Tako bi se najsažetije mogao ocijeniti start Pašalićevog hrvatskog bloka – pokreta za modernu Hrvatsku. Teško je, naime, ustanoviti koliko je novoosnovana stranka koja će za mjesec i pol dana održati svoj prvi sabor ikakav blok, o čemu je pokret, a nadasve što je u svemu tome moderno. Jer retorika Ivića Pašalića, taktički jedinog govornika u brzopoteznom otvaranju nove partije na hrvatskoj višestranačko-šahovskoj tabli, bila je sve drugo samo ne moderna, a upravo je retorika ta koja poput izloga govori o sadržaju onoga što zastupa.

Nekoliko doskočica o HDZ-u, stranci »bez okusa, boje i mirisa« i »tihom savezniku detuđmanizatora«, i vladajućoj koaliciji, koja provodi »program iz penzije na posao« kako bi vratila na scenu »stare komunističke kadrove«, te uporno stavljanje sebe u poziciju jedinog branitelja Tuđmanove baštine, sitne su mrvice koje nam je ponudio do sada toliko glorificirani a ničim realno potkrepljen Pašalićev politički talent. Niti nam je pak, ponudio odgovor na pitanje što je to zapravo tuđmanizam, kako ga definirati i što s njim u »modernoj politici«.

Danas se čak i analitičari koji nisu skloni vladajućoj koaliciji, a sebe definiraju kao konzervativno orijentirane, poput Anđelka Milardovića, pitaju kako odrediti tuđmanizam, smatrajući da je praktično jedino pozitivno nasljeđe vladavine Franje Tuđmana »projekt stvaranja hrvatske države«. Sve drugo politički proizvedeno u devedesetim godinama, uključujući gospodarstvo, socijalnu politiku i demokraciju, odnosno politiku koja ih je kreirala mimo interesa građana, Milardović tretira kao promašaje za što su odgovorni prije svih ignorantski nastrojeni i bahati političari.

To što hrvatski blok ima veze s modernošću jedino prilikom spominjanja tog izraza, nije samo po sebi mana jer takvih je većina hrvatskih stranaka, no rekonstruirajući prema onome što smo prekjučer čuli u Novinarskom domu, kao i prema onome što je Ivić Pašalić izjavljivao u pripremama za novi politički početak, što će zastupati nova stranka i kakvu bi poziciju mogla osvojiti, odnosno čemu se ima nadati ova stranka na budućim izborima, gotovo se bez ikakvih ograda može zaključiti da joj je, upravo zato što ne donosi apsolutno nikakvu novinu, budućnost sve samo ne blistava. Niti će istisnuti HDZ, na čijoj je strani tradicija i zaštitni znak, te zavidna organizacija na terenu, niti će bitnije nauditi bilo kojoj drugoj stranci među onima koje se guraju oko tzv. desnog centar. Što više, s repom koji Pašalić vuče za sobom, a on sam prije svih jest hrvatski blok jer drugih zastupnika i običnih članova od spominjanja čijih imena bi nam zastajao dah praktički nema (mnogi koji su ga donedavno podržavali »izdali« su ga), probijanje granice od 5 posto glasova biračima na sljedećim izborima i ulazak u Sabor, čini se za ovu stranku znanstvena fantastika.

Izgleda da se Pašalić definitivno potrošio. Tobože nove ideje spale su na stare štoseve i prastaro viđenje politike. No, zar je uopće moglo biti drukčije?