Policija polovi osumnjičene, državni odvjetnici podignu optužbe, a sudovi sude tako da im izmiču pritvorenički rokovi, da puštaju optuženike i za najteža djela da se brane sa slobode.../ Neki pak, kao u šibenskom slučaju, oslobađaju optuženike kaznene odgovornosti, jer - nema dokaza/ Državni odvjetnici su uspostavom normalnih profesionalnih odnosa s policijom ubrzali mnoge postupke. Suci su, pak, ostali po strani

ZAGREB, 15. rujna – »Rat« između policije, tužiteljstva i sudova zbog toga tko je kriv za sporost hrvatske pravde, na neki način već ulazi u svoju »besmislenu fazu«: policija polovi osumnjičene, državni odvjetnici podignu optužbe, a sudovi sude tako da im izmiču pritvorenički rokovi, da puštaju optuženike i za najteža djela da se brane sa slobode... Neki pak, kao u šibenskom slučaju, oslobađaju optuženike kaznene odgovornosti, jer - nema dokaza.

Dugo se mislilo da je za taj »rat« kriv, primjerice, Radovan Ortynski. On je optuživao i policiju za loše provedene izvide, ali i sudove, jer ne počinju glavnu raspravu. Istina, projekt Ortynskog s »remetinečkom mafijom« osuo se kao drvo ujesen, a suđenju se ne vidi kraja. Ali, istina je da je u slučaju Rožić, netom iz pritvora puštenog optuženika iz »gospićke skupine«, istraga o bombaškoj ličkoj epopeji ratnih godina, policijski i tužiteljski obrađena još prije godinu dana. Ali, istražni sudac u Gospiću taj slučaj nije otvarao. Sad ga otvara, kad je Rožiću istekao rok za pritvor po drugom optuženju i stvara se dojam da »mu to država pakira« kako bi ostao pod pritvorskom kontrolom dok Ika Šarić, u Rijeci, ne izrekne presudu.

Dolaskom Mladena Bajića na čelo Državnog odvjetništva jenjao je »rat« tužiteljstva i policije. Privođenje na obavijesne razgovore osumnjičenika za zločin u Paulin Dvoru izvedeno je, sudeći po MUP-ovu priopćenju od petka, 13. rujna, u bliskoj suradnji Lučinovih i Bajićevih ljudi. Znači, fronta povjerenja između karika pravosudnog lanca se uspostavlja. Naravno, nedostaju sudovi kao jednako ekspeditivan dio pravosuđa kao prva dva sudionika, po ovih dana iskazanoj učinkovitosti.

Međutim, ne treba zaboraviti da je prije dva mjeseca tužiteljstvo u prvoj rundi »obračuna« sa Slavkom Lozinom u Splitu (slučaj Lora) izgubilo na Vrhovnom sudu. Vrhovni je sud, naime, zahtjev za promjenu mjesne nadležnosti suda kao neargumentirane odbilo navode za izuzeće županijskog državnog odvjetnika u Splitu. No, u drugoj rundi je izborena tek djelomična pobjeda. Vrhovni je sud odluku Lozine da optuženike pusti da se brane sa slobode ocijenio ishitrenom. Ne piše, a trebalo je radi jasnoće, da bi obrana sa slobode u predmetu gdje je optuženje za ratni zločin bio jedinstven slučaj u pravosudnoj povijesti i široj od hrvatskog sudskog pamćenja.

Isto tako, zbirku nevjerojatnih stvari produljuje i tzv. šibenski slučaj. Najprije je u strahu od osuđujuće optužbe za ubojstvo dvoje staraca srpske nacionalnosti u šibenskom zaleđu, na dan donošenja presude, porotničku dužnost izbjegao Branko Nimac. Zbog njegova izbjegavanja, glavna rasprava i presuda preseljeni su u rujan. I onda je sutkinja Biga-Milutin donijela oslobađajuću presudu. Rad policije i tužiteljstva na prikupljanju činjenica o odgovornosti optuženika bačen je u prašinu. Jesu li zaista optužili ljude bez dovoljno dokaza? Je li sutkinja te dokaze ispravno ocijenila? Sudeći po usmenom obrazloženju odluke - jest.

U tom »ratu« policije, tužitelja i sudova nitko nije pošteđen. Policajci, koji prvi dolaze u kontakt s osumnjičenicima, riskirajući svakodnevno, životno i profesionalno. Državni odvjetnici, koji su, nakon što su pročitali do kraja sve nove i stare propise kojima ih je zatrpao Sabor, shvatili su da im se posao udvostručio, a plaće ostale daleko ispod sudačkih. Suci, koji su nakon HDZ-ove čistke u pravosuđu, sredinom devedesetih, ostali bez stotina sudaca, nekih i s nedvojbenim seniorskim autoritetom za nove ljude u pravosuđu.

Policajci su Bajićevim dolaskom izgubili argument o tome da ih Državno odvjetništvo bojkotira i njihove zgotovljene slučajeve taktički drži po strani od procesuiranja. Državni odvjetnici su uspostavom normalnih profesionalnih odnosa s policijom ubrzali mnoge postupke. Suci su, pak, ostali po strani tih općih rasprava. Njihovi predsjednici na svim razinama, daleko od javne registracije, provode dijelove reformskih poteza radi bržeg rješavanja predmeta iz nagomilanih zaostataka.

Ali, sve su to samo klice promjena nabolje. Još su slučajevi, na razini afera i incidenata, kriterij za mjeru hrvatskog pravosuđa. Očito, treba mu i malo estradne pouke: zvjezdane trenutke će doživjeti tek kad »zvijezde kriminala« zgasnu. U Lepoglavi, primjerice.