Vjesnik: 17. 09. 2002.
Mesić: Moj će iskaz imati veći utjecaj na srbijanske izbore nego na hrvatske političke prilike
Ne zanimaju me političke igre u Zagrebu, svjedočit ću o istini o ulozi Slobodana Miloševića onako kako sam je kao svjedok mogao spoznati: o ulozi JNA u raspadu Jugoslavije, o njenom povlačenju i razlozima tog povlačenja iz Slovenije, o njegovim stavovima i ciljevima s početka rata u Hrvatskoj, kaže Mesić
ZAGREB, 16. rujna - Između dviju obveza - otvaranja Jesenskog zagrebačkog velesajam i puta u Salzburg - predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odgovorio je za »Vjesnik« na nekoliko pitanja.
l Kako kao državnik doživljavate svoje svjedočenje u nastavku suđenja Slobodanu Miloševiću u Haagu, krajem rujna ili početkom listopada?
- Nemojte zaboraviti da je Milošević optužen za genocid i ratni zločin. Ako je ta optužnica i njena težina jasna, onda valja dodati da je u sklopu djela počinjenih i opisanih u optuženju Milošević varao svijet, varao Srbe, ma gdje živjeli u bivšoj Jugoslaviji. Njegov se plan »velike Srbije« tiče Hrvatske po obrascu »što ulovim, ulovim«, a što se Bosne tiče, po obrascu »želim što više teritorija«.
Po tom planu hrvatski su Srbi trebali naseliti prazne kosovske prostore za koje je Milošević već izrekao svoje mišljenje pred Haaškim sudom.
No te su planove srušili otpori naroda u Hrvatskoj, pa onda i u Bosni. Na sve to je došla akcija NATO-snaga na ciljeve u Srbiji. Milošević je gubio bitke, gubio željene prostore za osvajanje.
Spletom okolnosti bio sam na dužnostima s kojih se njegova imperijalistička ambicija savršeno vidjela.
l Kako procjenjujete učinak svojeg svjedočenja na aktualne hrvatske političke prilike?
- Kako da ga ocjenjujem? Nakon što sam istrazi uglavnom sve rekao, javili su se prozivači, oni koji znaju »
više« od mene i aktualne prilike »razumiju« bolje od mene.Moram priznati, oni su iz dostupnih materijala savršeno prepoznali sve ono što im je potrebno da me pred hrvatskom javnosti optuže. Posebno nakon svjedočenja u »slučaju Blaškić«. Ne, oni nisu pitali Blaškića o istinitosti mojih navoda, njih je zanimalo mišljenje tzv. Hrvatina o Mesićevu svjedočenju. A to je opcija s kojom se u ovdašnjim medijskim uvjetima ja ne mogu boriti. Predsjednikove su pogreške zanimljivije od istine i tiskane su daleko većim
slovima.Znate, u tim uvjetima je, medijski gledano, teško biti predsjednikom.
l Bojite li se da će vaše svjedočenje o Miloševiću u Hrvatskoj biti shvaćeno kao »navijanje« za jednu političku stranu, onu koja je trenutno na vlasti?
- Ne, toga se ne bojim. Moja haaška izjava s ovdašnjim političkim prilikama nema nikakve veze. I vi i ja znamo da je, što se tiče ratne odgovornosti za zločine u Hrvatskoj, Milošević odavno »osuđen«. Smatram da će moj iskaz u Haagu imati daleko veći utjecaj na srbijanske izbore. Jer, njihovi birači moraju znati, baš u izbornoj situaciji, tko je najveći krivac za stanje u kojem im se zemlja nalazi i zašto.
Od predsjednika Mesića smo još uspjeli doznati da će glavne točke njegova svjedočenja biti vezane uz početak rata u Hrvatskoj, odnose na vrhu jugoslavenske vlasti prije no što su se JNA i njena komanda oteli nadležnosti Predsjedništva SFRJ, ustavnog zapovjednika oružanih snaga u to vrijeme.
Mesić će, dakle, na početku svjedočiti o događajima koji su omogućili da JNA postane samostalnom političkom snagom u odnosu na Predsjedništvo, na čijem je čelu bio. On će, također, objasniti razloge zbog kojih je tzv. slovenska vojna trajala samo 12 dana, nakon čega je donesena odluka o povlačenju JNA sa sjevera Jugoslavije. Njegovo se svjedočenje mora dotaknuti i samih početaka rata u Hrvatskoj, posebno u vezi s otimanjem vojske od komande Predsjedništva SFRJ.
Onoga trenutka, na primjer, kad je Borisav Jović - Mesićev nasljednik na mjestu predsjednika Predsjedništva SFRJ - odbio prihvatiti Miloševićevu politiku na Kosovu, morao je otići s dužnosti.
Za Mesića je to znak da su zapravo svi instrumenti savezne države tih godina bili u Miloševićevim rukama.
A to je onda omogućilo »srbovanje« u uvjetima prvih dana hrvatske samostalnosti, ali i »hrvatovanje« nositelja vlasti u samostalnoj Hrvatskoj.
Tom popisu iskaza Mesić svakako prilaže i spoznaje o nasilju u istočnoj Hrvatskoj, Dubrovniku, priču o bombardiranju Zagreba, napadu na Karlovac, ličku granicu prema BiH, dalmatinske gradove Zadar, Šibenik, S
plit.Slijedi objašnjenje za navodnu granicu »Srbije« od Karlobaga prema sjeveru i neposredno Miloševićevo sudjelovanje u formiranju sjeverne inačice te granične linije. U taj kontekst ulaze i postupci JNA na sjeveru Hrvatske (izazivanje zločina), u Posavini (sudjelovanje u zločinima) itd.
Na kraju Mesićev iskaz mora obuhvatiti i fenomen tzv. humanog preseljenja, dakle političke pozadine dogovora o transportu Srba s određenih hrvatskih prostora (prije »Oluje«) u zamjenu za naseljavanje Hrvata na ta ispražnjena područja.
»Moja je zadaća kao svjedoka u Haagu objasniti posljedice koje su se na ovim prostorima dogodile odumiranjem osovine Tito-SKJ-JNA-Jugoslavija i presudnost uloge Slobodana Miloševića u tom odumiranju.
Od nepoštivanja pozitivnih zakona zemlje, ustavnog poretka i njegovih kanona, do njegove izravne uloge u preuzimanju komandne zadaće nad cjelokupnom, a početkom devedesetih, još uvijek jugoslavenskom vojskom u izvođenju agresije na Hrvatsku«, zaključio je Mesić izjavu Vjesniku.
Vlado Rajić