ZAGREB - Danijela Golemović (28), udovica Vjeke Sliška, i poduzetnik Hrvoje Petrač svjedočili su jučer u nastavku suđenja Ivici Bertiću, Samiru Ivoševiću i bjeguncu Marku Nikoliću, optuženima za likvidacije na zagrebačkom Cvjetnom trgu.

Danijela Golemović (kojoj je jučer bio rođendan) u dvoranu B zagrebačkoga Županijskog suda ušetala je u crnom kostimu, u duboko izrezanoj majici tigrastog uzorka i na nevjerojatno visokim potpeticama. Na upit što je po zanimanju malo se zbunila i rekla da je samostalna obrtnica. Svojim dubokim glasom svjedočila je o danu ubojstva Vjeke Sliška i o njegovu odnosu s tjelohraniteljem Ivicom Bertićem.

- Vjeko je toga dana izišao, ne znam je li kod sebe imao oružje. Kao i obično, i tada mi nije rekao kamo ide i s kim će se sastati. Oko 14 sati naša domaćica Jadranka Smolčić otišla je u nabavku i zaključala me. Vratila se i rekla da je Vjeko ranjen. U isti čas na vrata su vrišteći zalupale Vjekina sestra i supruga Marka Sliška. Bila sam u visokom stupnju trudnoće, sve je za mene bilo šokantno i nikad se ne prisjećam toga dana - rekla je Danijela Golemović.

- Nešto prije smrti Vjeko je Ivanu u znak prijateljstva htio pokloniti sat. Donio je katalog da izabere sat od bijelog zlata ili čelika. Ivan je rekao da više voli žuto zlato, pa mu je Vjeko odlučio pokloniti svoj zlatni rolex, a sebi kupiti drugi. Voljela bih da sat, koji je sada kod Vjekina brata Marka, dobije Ivan - opisala je D. Golemović detalj iz njihova života. Pojasnila je da V. Sliško s njom nikad nije razgovarao o ljudima koji ga žele ubiti.

Hrvoje Petrač, kojeg je nekolicina svjedoka optužila da je naručio ubojstva Vjeke Sliška, ispričao je da ga je Vjeko Brajević, tadašnji tajnik MUP-a, molio da nazove Sliška.

- Već se tada pričalo o sukobu mene i Sliška, mada to uopće nije istina. Nisam ga htio nazvati, ali me Brajević nagovarao i rekao da ga je to zamolio konzul Ćiro Grubišić. Ja sam pak čuo da je Vjeko opake naravi. Ipak sam ga nazvao i ugodno smo razgovarali. Prvi put smo se vidjeli u travnju 2000. godine u restoranu Hipodromu, gdje nas je upoznao Anto Baković. Sliško je bio sa 10-ak tjelohranitelja, a povukli smo se u odvojeni dio. Pijuckali smo moje vino, a stekao sam dojam da Sliško želi osobno razgovarati sa svima i uvjeriti se koliko su točne priče koje mu pričaju. Običaj je u Zagorju da se putna popije na šanku, pa smo to i učinili. Pridružio nam se i general Andabak. Sliško se poslije ljutio što je vlasnik Hipodroma Žarko Peša zvao policiju - opisao je Petrač, rekavši da su se sljedeći put sastali u piceriji "Zadar" na Cvjetnom trgu.

- On je htio da dođem k njemu u stan, ali ja sam rekao da mi je neugodno jer nisam kupio cvijeće za ženu i čokoladu za dijete. Dok sam išao Cvjetnim trgom, primijetio sam oko sebe lica koja su bila u Hipodromu. Mediji su napuhali oba naša susreta, pa su rekli da su nas tada čuvali snajperisti, što nije istina. U Zadru mi je Vjeko rekao kako mu ne odgovara da se na Cvjetni trg useli Benetton. Ja sam rekao da poznam Bandića, pa da mogu s njim razgovarati kako bi Vjeko dobio prostor. Ne dobio, nego kupio - ispravio se Petrač.

Predsjednik vijeća sudac Ranko Marijan pitao je Petrača zar uobičajeno ima poslovne sastanke u automobilu. Petrač je odgovorio da mu mnogo ljudi dolazi s raznim prijedlozima, a da mu je to bilo zgodno jer je išao na jogging, a bio je i u stisci s vremenom jer je idućeg dana išao na put. Petrač je potvrdio da je tom prilikom htio policiji pobjeći, ali zato što su bili u civilu, jedan je držao ruku u džepu, pa se bojao da će izvaditi pištolj.