Svjedoci iz Srbije ne dolaze u Split 19. rujna, protiv suca Lozine postupak su poveli i ministrica pravosuđa i predsjednik Vrhovnog suda / Može li se u tim uvjetima nastaviti normalno i zakonito suđenje?

Dva dana prije nastavka suđenja u Splitu za ratni zločin iz 1992. sa osmoricom optuženih, od kojih je jedan u bijegu, dvojica još razmišljaju isplati li im se uz takvoga suca uopće bježati, i petoricu koji »griju« optuženičku klupu već mjesecima, priča se konačno zakuhala i kad je riječ o predsjedniku sudačkog vijeća. Slavka Lozinu su u priopćenjima u utorak spomenuli i ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović i predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić.

Novine su o »kuverti u ormaru« pisale prije mjesec dana. Ministrica tek sad upozorava predsjednika Županijskog suda u Splitu Igora Benzona da je sudac Lozina protupropisno vodio glavnu raspravu. Što bi tek bilo kad bi se otvorilo pitanje zašto tu omotnicu - koja je sad u spisima a ne u ormaru - sudac Lozina još nije otvorio pred strankama na glavnoj raspravi. A dobro se zna, jer se u ovoj zemlji ipak sve dozna iako s danom zakašnjenja, da su u toj smeđoj omotnici iskazi svjedoka koji, za razliku od 31 dosad saslušanog, teško terete optužene.

Kakva je to sudačka farsa u pitanju? Ministrica kasni mjesec dana za već objavljenom činjenicom da je njezino ministarstvo poslalo omotnicu splitskome sudu. Predsjednik Vrhovnog suda reagira na estradno pokazivanje političke volje suca kojem je nadređen tek kad ovaj kafanski širi ruke na »Čavoglave« i »Zovi, samo zovi«, iako su tv kamere i novine zabilježile da se slično ponašao i u sudnici, mjesec ranije.

Ministrica sad proziva predsjednika Županijskog suda u Splitu Igora Benzona zato što »njegov« sudac Lozina krije dokaze u interesu optuženih. Zašto takav upit Benzonu nije uputila na početku suđenja za zločin u Lori, iako je znala da je Lozina nekompetentan sudac koji je gubio dokaze, koji je ranijeg optuženika četiri puta puštao iz pritvora iako se radilo o optuženju za mučni zločin, koji je sudnicu pretvorio u sajam, koji je, čitajući presudu, optuženika obavijestio da bi ga on oslobodio, ali da je u Vijeću petorice preglasan pa ga mora poslati u zatvor!

Time je pokazao isto ono što i za glavne rasprave. On toj sedmorici ide na ruku. I Vrhovni sud je već jednom stao na stranu suca Lozine, ostavljajući predmet u nadležnosti toga suda iako je bilo jasno s koliko je tankih argumenata zahtjev Državnog odvjetništva odbijen. Vrhovni sud je ipak kao »ishitrenu« odbio odluku suca da sedmoricu optuženika pusti da se brane sa slobode. Ni tada nije reagirao predsjednik Crnić, iako se iz aviona vidjelo da Lozina opstruira postupak. Reagirao je tek nakon koncerta.

Lozina je, i prije »slučaja Lora«, oblatio i osramotio pravosuđe. I to ne stadionu nego u sudnici. Na stadionu jednom, u sudnici gotovo svakog raspravnog dana.