Novi list: 19. 09. 2002.
PRIPADNIK SPECIJALNE POLICIJE MIHAJLO HRASTOV OSLOBOĐEN OPTUŽBI ZA RATNI ZLOČIN NA KORANSKOM MOSTU
Nužna obrana isključuje krivnju
U obrazloženju presude, Kosijer je rekao da je Hrastov postupao u nužnoj obrani, koja isključuje njegovu krivnju, jer je toga časa bio ugrožen njegov život i život drugih pripadnika specijalne postrojbe koji su bili na Koranskom mostu
Izvje
štava: Željka PULEZKARLOVAC – Sudsko vijeće Županijskog suda u Karlovcu pod predsjedanjem Mladena Kosijera u ponovljenom sudskom postupku donijelo je oslobađajuću presudu za bivšeg pripadnika specijalne jedinice MUP-a Mihajla Hrastova, kojeg se teretilo za ratni zločin na Koranskom mostu 1991. godine i ubojstvo trinaestorice rezervista bivše JNA.
U obrazloženju presude Kosijer je rekao da je Hrastov postupao u nužnoj obrani, koja isključuje njegovu krivnju, jer je toga časa bio ugrožen njegov život i život drugih pripadnika specijalne postrojbe koji su bili na Koranskom mostu.
– Pod uvjetima koji su toga dana vladali na mostu, Hrastov je postupio u nužnoj obrani. Tijekom postupka nije dokazano da je počinio bezuvjetnu likvidaciju, jer tada ne bi ostala živa dva očevica koji bi ga kasnije mogli teretiti. Likvidacija nije u provedenom postupku niti čime dokazana. Provedena vještačenja pokazala su da se radilo o nužnoj obrani, rekao je Kosijer u obrazloženju presude.
Nije pucao na nenaoružane
Nakon prve oslobađajuće presude donesene 1993. godine, Vrhovni sud je predmet ponovo vratio Županijskom sudu kako bi se razjasnile još neke okolnosti koje u prvom postupku nisu bile provedene. U ponovljenom suđenju, zakazanom sedam godina kasnije, saslušan je niz svjedoka koji nisu bili dostupni prvom suđenju, među kojima je i svjedok Svetozar Šarac, jedan od dvojice preživjelih na Koranskom mostu čije je svjedočenje skinulo sumnju s Hrastova.
Zamjenik državnog odvjetnika u završnoj je riječi tražio da se Hrastova kazni za ratni zločin, posebno se osvrnuvši na iskaze nekoliko svjedoka koji su tijekom sudskog procesa dali oprečne izjave. On je upozorio na nekoliko činjenica koje dadu naslutiti da je Hrastov pucao na razoružane pripadnike paravojnih formacija, usmrtivši 13 vojnika. Njega se teretilo da je nakon toga po tijelima pucao iz pištolja, te im još zadao nekoliko uboda nožem.
Tijekom sudskog postupka ponovljenim sudskim vještačenjem, ponovo je utvrđeno da je svega jedan od 13 poginulih imao površinske rezne rane koje su mogle biti nanesene nožem, ali nije dokazano da je i u jednog poginulog naknadno pucano iz pištolja. Branitelj Igor Meznarić naglasio je da se nije radilo o paravojnim formacijama, nego o četničkim plaćenicima, koji po Ženevskoj konvenciji i ne mogu imati status ratnih zarobljenika. Zarobljenici nisu odložili oružje, nisu se bezuvjetno predali i posjedovali su sredstva za obranu u trenutku kad su bili na mostu. Te činjenice, rekao je Meznarić, ukazuju da Hrastov nije pucao na nenaoružane ratne zarobljenike.
Branitelj Krešimir Vilajković upozorio je da je optužba tijekom postupka promijenila činjenični opis oko naknadnog pucanja iz pištolja, a svjedok optužbe Svetozar Šarac nije niti jednom riječju teretio Hrastova.
Osuda moralna nepravda?
– Njegova izjava puna je kontradiktornosti i nije odgovarala nalazima sudskih vještaka, tvrdi Vilajković. Posebno se osvrnuo na svjedočenja umirovljenog generala Rudolfa Brlečića i bivšeg ministra MUP-a Ivana Vekića koji su svjedočili o zadacima koje je elitna postrojba dobila toga dana s ciljem da uđe u Karlovac, zauzme Koranski most i osigura neprijateljskoj vojsci da s teškim naoružanjem uđe u grad, te se spoji s 4. brigadom u Jastrebarskom odakle bi krenuli u zauzimanje Zagreba.
– U takvim okolnostima nema dileme tko je zločinac, a tko žrtva. Hrastov je otišao u borbu protiv četnika, odrekao se mladosti i krenuo u obranu grada i domovine. On nije ratni zločinac, a tijekom postupka nije mu dokazano da je počinio zločin, pa bi izricanje osude bila moralna nepravda, rekao je u završnoj riječi Igor Meznarić.
Trojici svjedoka, rezervistima bivše JNA, koji su iz Jugoslavije trebali stići u Karlovac i svjedočiti, nije se moglo ući u trag putem diplomatskih kanala.