Predsjednik Savjeta Liberalne stranke i savjetnik za komunikacije s javnošću, kako se gospodin Stjepo Martinović potpisao u članku »Mrvi se i povjerenje građana u stranački sustav«, objavljenom 18. rujna u Vjesniku, u rubrici Stajališta, slabo komunicira s javnošću jer piše o nečemu što uopće ne postoji. Dijeleći etikete svojim oporbenim kolegama, za Matu Granića (DC) navodi kako »se oglašava iz gubitničke kriptodepresije, nekadašnju "Očenašek" retoriku potiskuje grmljavinom primjerenom Dobroslavu Paragi iz boljih vremena (...)« .

Međutim, ono što savjetnik Liberalne stranke zna, a što javnosti prešućuje jest činjenica da Dobroslav Paraga nije formalno ostao bez Hrvatske stranke prava (koju je s pokojnim, u političkom atentatu ubijenim Antom Paradžikom 1990. obnovio) zbog nekih unutarstranačkih razmirica, nego zato što je Udba infiltrirala neke svoje suradnike u HSP s ciljem njene eliminacije s političke scene pošto se HSP borio protiv Jugoslavije, protiv komunizma i velikosrpske agresije, a što ni jedna politička stranka u Hrvatskoj nije činila tako snažno, hrabro, otvoreno i beskompromisno, o čemu svjedoče i pali njeni članovi, poput njenog dopredsjednika Ante Paradžika i hrvatskog branitelja generala Blaža Kraljevića.

Ni u jednoj drugoj političkoj stranci u Hrvatskoj njeni članovi nisu bili žrtve političkih atentata i političkih sudskih procesa. Taj recept eliminacije prisutan je i u drugim postkomunističkim zemljama poput Poljske, Mađarske ili Češke, ali je raritet da je samo u Hrvatskoj vladajući režim izvršio otimanje cijelih političkih stranaka, prvo 1993. godine Hrvatske stranke prava, poslije 1997. godine Mesićeva HND-a.

I, na kraju, pitanje je da li su sada nešto odlučniji stavovi gospodina Mate Granića »grmljavina« samo zato što kritizira premijera Ivicu Račana, s tim da je predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga u pozitivnom smislu riječi »grmljavine« puno odlučnije s pravom kritizirao Franju Tuđmana, dok su drugi oporbeni prvaci taktički šutjeli. Na demokratsku kritiku su s Pantovčaka prema Starčevićevu domu stizali velikokalibarski meci. Neka se zna da za današnje hrvatsko beznađe nije kriv samo Franjo Tuđman i HDZ, nego i bivša tzv. oporba, danas koalicijska vlast, u kojoj participira i Martinovićev LS koji se »izdašno napaja iz državnog proračuna« (citat Stjepe Martinovića s početkom njegova članka: Žali Bože novaca koji na taj način odlaze u vreću bez dna.

N/r gl. uredniku

Predsjednik Savjeta Liberalne stranke i savjetnik za komunikacije s javnošću, kako se g. Stjepo Martinović potpisao u članku ispod gornjeg naslova, objavljenog 18. rujna ove godine u Vjesniku, slabo komunicira s javnošću jer piše o nečemu što uopće ne postoji ili drugim riječima rečeno, g. Stjepo Martinović vodi javnost kroz Potemkinovo selo, što pokazuje slijedeća ilustracija:

Dijeleći etikete svojim oporbenim kolegama, za Matu Granića (DC) navodi kako “se oglašava iz gubitničke kriptodepresije, nekadašnju “očenašek” retoriku potiskuje grmljavinom primjerenom Dobroslavu Paragi iz boljih vremena(...)”

Kao prvo pridjev “kripto” znači “prikriveno”, što znači da po savjetniku Liberalne stranke g. Mate Granić ima prikrivenu depresiju, zbog, valjda, toga što nije pobijedio na predsjedničkim izborima na kojima je uz otvorenu potporu američkog State Departmenta i drugih čimbenika pobijedio Stipe Mesić, potporu koju g. Mate Granić nije imao. Kakvu vrstu depresije onda tek ima g. Dražen Budiša ? Sve u svemu g. Stjepo Martinović čitateljima podosta prašine baca u oči. Činjenica je da biračko tijelo u pravilu kažnjava one političare koji nakon loma u jednoj političkoj stranci startaju s novom političkom strankom ili se pridruže već postojećim. Međutim, ono što savjetnik Liberalne stranke zna, a što javnosti prešućuje je činjenica da Dobroslav Paraga nije formalno ostao bez Hrvatske stranke prava (koju je sa pokojnim, u političkom atentatu ubijenim Antom Paradžikom 1990. obnovio) zbog nekih unutarstranačkih razmirica, nego zato što je hrvatska Udba infiltrirala neke svoje suradnike u HSP sa ciljem njene eliminacije sa političke scene pošto se HSP borila protiv Jugoslavije, protiv komunizma i velikosrpske agresije, a što niti jedna politička stranka u Hrvatskoj nije činila tako snažno, hrabro, otvoreno i beskompromisno, o čemu svjedoče i pali njeni članovi poput njenog dopredsjednika Ante Paradžika i hrvatskog branitelja, generala Blaža Kraljevića. U nijednoj drugoj političkoj stranci u Hrvatskoj njeni članovi nisu bili žrtve političkih atentata i političkih sudskih procesa !) Taj recept eliminacije prisutan je i u drugim post-komunističkim zemljama poput Poljske, Mađarske ili Češke, ali je raritet da je samo u Hrvatskoj vladajući režim izvršio otimanje cijelih političkih stranaka, prvo 1993. godine Hrvatske stranke prava, poslije 1997. godine Mesićevog HND-a. U HSS to nije bilo potrebno jer su u prvoj polovici devedesetih godina XX. st. komunisti preuzeli rukovodstvo te, inače, prijeratne antikomunističke stranke. U HSP-u to pored živog Dobroslava Parage nije bilo moguće. Zato se išlo na administrativno kidnapiranje stranke pomoću aparatčika Jurice Malčića u vrijeme prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana, a “prvi” premijer Račan sada je to ponovio pomoću ženskog aparatčika Ingrid Antičević-Marinović. Sve protuustavno i protupravno. Hrvatskom obavještajnom podzemlju je u interesu da se biračkom tijelu zgadi višestranački sustav kako bi im danas, sutra neki drugi crveni “mesija” mogao reći: “Pogledajte ljudi, više je reda bilo dok se znalo tko je gazda u kući (SKJ), a i plaće su bile stalne, veće i bolje u Jugoslaviji. Što se čeka, upišimo Hrvatsku u novu Jugoslaviju, znanu danas kao Europsku Uniju.”

I na kraju, pitanje je, da li su sada nešto odlučniji stavovi g. Mate Granića “grmljavina”, samo zato što kritizira premijera Ivicu Račana, s tim da je predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga u pozitivnom smislu riječi “grmljavine” puno odlučnije s pravom kritizirao Franju Tuđmana, dok su drugi oporbeni prvaci taktički šutjeli. Na demokratsku kritiku su sa Pantovčaka prema Starčevićevom domu stizali velikokalibarski metci. Gosp. Stjepo Martinović to vrlo dobro zna, pogotovo i stoga što mu je dolje potpisani na oporbenom sastanku u središnjici HSLS-a godine 1997. kao uvjet za podupiranje pokojnog Vlade Gotovca za predsjedničkog kandidata, uime HSP-a 1861., postavio zahtjev da eventualno novi predsjednik Gotovac ispravi nepravdu koju je Tuđmanov režim nanio pravašima. Pošto oporba taj demokratski i humani uvjet nije prihvatila otpala je i potpora izvornih pravaša oporbenom kandidatu, kojega je tako i tako “prešišao” jedan Zdravko Tomac. Neka se zna da za današnje hrvatsko beznađe nije kriv samo Franjo Tuđman i HDZ, nego i bivša tzv. oporba, danas koalicijska vlast, u kojoj participira i Martinovićev LS koji se “izdašno napaja iz državnog proračuna” (citat Stjepe Martinovića sa početka njegova članka.” Žali Bože novaca koji na taj način odlaze u vreću bez dna.