Ne dao Bog da u Hrvatsku stignu nove haške optužnice, kazao je prije godinu dana, u eri polemika o izručenju generala Gotovine i Ademija Haškom tribunalu, predsjednik Sabora Zlatko Tomčić. Imao je svakako u vidu tadašnje političke i javne polarizacije o zapovjednoj i konkretnoj odgovornosti, a još više njihov mogući nastavak s mogućim detonirajućim efektima ponovi li se sličan slučaj. No, Tomčićevoj želji, zapravo vapaju, nije udovoljeno. Poslije mnogobrojnih medijskih špekulacija i demantija, Vlada je ipak u srijedu dobila zahtjev tužiteljstva Haškog tribunala da joj se pomogne organizirati razgovor s generalom Jankom Bobetkom kao optuženikom, a sinoć i optužnicu.

Prije nego li se digne javna i politička bura, ovom bi slučaju doista trebalo pristupiti trijezne glave. Formulacija o »razgovoru s generalom Bobetkom u svojstvu optuženika« može se usporediti sa pristupom generalu Petru Stipetiću, s razlikom da on nije formalno bio označen kao optuženik niti je bila podignuta optužnica. Drugo, o postojanju ratnih zločina, ako suđenja i bude, presudu može donijeti samo sud a ne mediji ili političari. I četvrto, postoji procedura sadržana u Statutu Haškog suda i Ustavnom zakonu o suradnji s Haškim sudom koju do kraja valja ispoštovati, sve do onoga trenutka do kada Ustavni sud na temelju podneska HDZ-a eventualno ne utvrdi da je Ustavni zakon o suradnji s Haškim sudom u protivnosti s hrvatskim Ustavom.

Ima li osnove za optužnicu protiv generala Bobetka, pitanje je koje nema izravne veze s procedurom, ali može ne samo utjecati na sudbinu prvog čovjeka Hrvatske vojske za vrijeme rata nego i na čitav hrvatski političko-javni diskurs. Bobetkova knjiga, za koju su mnogi tvrdili da pruža more dokaza o umiješanosti Hrvatske i samog generala u ratne sukobe u BiH, ne pruža dokaze o njegovom sudjelovanju u konkretnim zločinima. Čak ni transkript citiran u američkom časopisu Harper’s Magazine, a koji govori o operaciji Medački džep, jednoznačno ne tereti Bobetka da je naredio zločine ili je za njih znao a nije ih spriječio ili sankcionirao. Ako se, dakle, bez ikakvih čvrstih i konkretnih dokaza optužuje Bobetka, koji trenutno djeluje najtrezvenije pristajući na razgovor s haškim tužiteljstvom tvrdeći kako nema što skrivati, samo zato što je zapovijedao vojskom u vremenu kada su nepobitno učinjeni zločini, Haški sud će sam, s posljedicama na političku situaciju u Hrvatskoj, isporučiti »municiju« zagovornicima prekida ili reduciranja suradnje s tom institucijom u zemlji, koji ni u svijetu nisu usamljeni u optužbama da je riječ o političkom sudu.

Situacija je iz sata u sat može postati politički sve nabrušenija. »Haška bomba« u Hrvatskoj samo što nije eksplodirala, pa doista najmanje što se moglo očekivati od političkih faktora, stranaka i svih ostalih koji kreiraju političku javnost, jest da zadrže pribranost. U Saboru su jučer poslije podne položili prvi ispit. Naime, Ni Vlada na čelu s premijerom Račanom, ni koalicija koja ju podržava, kao ni parlamentarna opozicija ne smiju se povesti za iracionalnošću i povlačiti nepromišljenje poteze. Sve podatke i informacije trebaju podastrijeti na stol i u odgovornoj raspravi, s osjećajem za međunarodnopravne obaveze Hrvatske, iskristalizirati jasan i precizan stav. Novi nam mitinzi i protesti zaista ne trebaju.