Amnesty International u izvještaju za 1985. iscrpno je naveo zlostavljanja hrvatskih i albanskih političkih zatvorenika u hrvatskim kaznionicama

Budući da se u istom broju Večernjeg lista pojavio tekst, meni posve nepoznatog Mate Kolaka, koji blijedo i kukavički ustaje protiv mojeg teksta o kriminalnom tretmanu hrvatskih i albanskih političkih zatvorenika u lepoglavskoj kaznionici osamdesetih godina u vrijeme dok je načelnik osiguranja bio Mirko Bistrović, kojeg je ministrica pravosuđa I. Antičević-Marinović sad imenovala upraviteljem zatvora Bilice u Splitu, dužan sam isključivo radi hrvatske javnosti iznijeti neke od niza užasavajućih postupaka u Lepoglavi, koji u cijelosti demantiraju prozirne laži i klevete M. Kolaka, koji tvrdi da je Albancima dolazak u hrvatske zatvore bio spas.

Nakon opravdane albanske pobune protiv velikosrpskog zuluma na Kosovu 1981. godine, masovno su uhićivani albanski intelektualci, radnici i studenti. Nekoliko ih je stotina nakon suđenja premješteno u različite kaznionice širom bivše Jugoslavije uključujući i Hrvatsku. Veliki zatvor u Gospiću bio je tada glavno sabiralište albanskih političkih zatvorenika u kojem su svi odreda prošli užasnu torturu premlaćivanja, mučenja, nanošenja teških tjelesnih ozljeda i višemjesečnih izolacija i usamljenja.

U veljači 1983. godine brutalno je bezrazložno premlaćen albanski intelektualac Hilmi Muzaqi, osuđen na osam godina zatvora, nakon čega, u znak solidarnosti 40 albanskih političkih zatvorenika u Lepoglavi 12 dana štrajka glađu i odbija zatvorenički rad. Zatvoreniku Skenderu Berishi tad je zatvorska straža slomila ruku. Šukri Osaj, prisiljavan da potkazuje albanske političke zatvorenike u Lepoglavi, u siječnju 1982. u znak prosvjeda skače sa zatvorskog tornja visokog 12,65 metara, slomivši pritom noge i rebra.

Demiri Mendu dva se puta pokušava ubiti jer mu zatvorska uprava Lepoglave odbija posjet djece, budući da ne želi potkazivati političke zatvorenike. Profesor engleskog jezika Din Ahmetaj biva zatvoren u rujnu 1983. sa mnom tri dana u samicu samo zato što smo se pozdravili na zatvorskom krugu. Više puta dogodilo se masovno akutno trovanje hranom Albanaca u Lepoglavi, zbog čega su mnogi u opasnosti za život bili prevezeni hitnim kolima u varaždinsku bolnicu. Zbog pisanja žalbe albanskom političkom zatvoreniku Halitu Osmaniju oba smo zatvoreni 20. srpnja 1984. na po 20 dana samice.

Treba naznačiti da je izvještaj Amnesty Internationala o zatvorenicima savjesti u ondašnjoj Jugoslaviji za 1985. godinu iscrpno naveo zlostavljanja hrvatskih i albanskih političkih zatvorenika u spomenutim hrvatskim kaznionicama.