Slobodna Dalmacija: 23. 09. 2002.

POVODI: ZAŠTO U BiH NEMA (SLUŽBENIH) REAKCIJA NA HAAŠKU OPTUŽNICU PROTIV HRVATSKOG GENERALA

Sarajevo nije voljelo Bobetka

Karizma Janka Bobetka kao partizanskog komesara s Neretve nestala je dimu i pepelu 10. travnja 1992. godine kada je hrvatski general postao zapovjednikom južnog bojišta koji je obuhvaćao Dalmaciju i (razumljivo) dio tada četnicima zaposjednute istočne Hercegovine

Piše: Dino MIKULANDRA

Najgrlatija sarajevska glasila još nisu stigla komentirati optužnicu protiv hrvatskog generala Janka Bobetka. Da je haaškom sudu stala na žulj ona pr(a)va, zlatna polovica generalove junačke biografije, da je Bobetko kojim slučajem optužen kao partizanski komesar – a ratni zločini nikad ne zastarijevaju jel’ da - armija živućih bosanskih titoista već bi ispisala bujicu gnjevnih pisama Carli del Ponte.

Bh. partizani koji, općenito govoreći, imaju slonovsko pamćenje, i te kako dobro znaju kako Bobetko nije samo u proljeće 1941. svojevoljno otišao u brezovičku šumu i tamo postao pripadnik tzv. "prve antifašističke oružane postrojbe u okupiranoj Europi".

Za fundamentalne antifašiste prevažna je činjenica da su mu baš ustaše pobile roditelje i trojicu braće (četnici su tradicionalno tretirani kao manje zlo u Bosni). No, slavom ovjenčani , gotovo mitski status viteza NOR-a ima svatko u BiH tko je gazio Neretvu s drugom Titom.

Od JNA do HV-a

A Bobetko se bogme dobro smočio gazeći Neretvu s operativnom glavninom Vrhovnog štaba . Bio je naime komesar Trećeg, a zatim i komandant Četvrtog bataljona 4. brigade 7.banijske divizije.

Možemo dakle samo zamišljati kako su samo zakleti titoisti u politici, medijima i kavanama, po šumama i gorama , pošandrcali kad je njihov antifašistički pripadnik Bobetko postao Tuđmanov načelnik Glavnog stožera HV-a. Dobro, još su tu knedlu u grlu trpjeli kad je Bobetko dolazio u Sarajevo. Kad je onomad prilikom jalovih mirovnih pregovora koje je organizirao famozni francuski general Morillon, ispalio plotune gnjeva prema Miloševićevu krvoloku – "Mladiću, ti si obični gangster i palikuća".

Možda im je malčice bilo i žao hrvatskog generala koji se, nakon preživljene Neretve, gotovo smrzao na Vran planini vraćajući se s inspekcijskog putovanja. Petorica njegovih mladih pratilaca više nikada nisu vidjela sunce iznad glave, a Bobetka su u zadnji tren tada spasile inženjerijske jedinice UNPROFOR-a.

No, zašto Bobetka ne vole Bošnjaci? Zašto nitko iz službene vlasti, nebrojenih bošnjačkih stranaka ili silnih udruga za ljudska prava, ne samo da neće poslati formalno pismo prosvjeda ili obične ljudske solidarnosti, nego će, štoviše, u društvu , možda i popiti čašicu boljeg pića za "dobru vijest iz Haaga".

Karizma nedodirljivog partizanskog komesara u BiH nestaje u dimu i pepelu 10. travnja 1992. godine kada Bobetko postaje zapovjednikom južnog bojišta koji je obuhvaćao Dalmaciju i (razumljivo) dio tada četnicima zaposjednute istočne Hercegovine. Kako se Izetbegović nakon prvih zloslutnih napada na Ravno, javno ogradio od tog dijela BiH čuvenom kapitulantskom izjavom "to nije naš rat", bitka za oslobađanje dubrovačkog zaleđa vodila se zapravo u Trebinju.

Iz Trebinja je Vučurević gospodario životom i smrću gospara , a kada su pod Bobetkovim vodstvom grunuli splitski i zagrebački gardisti, "tigrovi" i "pauci", herc-četnici zavukli su se u mišje rupe.

Nakon toga svi znamo što je bilo, ali se, na žalost, i nacionalno pamćenje i povijest u udžbenicima radikalno razlikuju. Dok hrvatska strana tumači kako je tragičan muslimansko-hrvatski rat isprovociran velikosrpskom agresijom , genocidom, brutalnim etničkim čišćenjem današnjeg teritorija tzv. Republike srpske, i službenim planovima međunarodne zajednice o unutarnjoj podjeli BiH, Bošnjaci kažu ovako: OK, može biti, ali više od toga nama je zla nanio dogovor Milošević-Tuđman u Karađorđevu.

Oni potpuno zaluđeni na bošnjačkoj strani, a takvih je bilo čak i među službenim svjedocima u Haagu ustvrdili su, štoviše, kako je bosanska krvava kupka posljedica "stogodišnjih teritorijalnih pretenzija Hrvata prema BiH"!

Veza s Blaškićem

Je li itko u Sarajevu pustio suzu za Blaškićevih 45 godina haaške robije? Ni slučajno, premda čak i sudac Claude Jorda u drakonskoj presudi izrijekom potvrđuje kako se "optuženom ne stavlja na teret da je sam počinio materijalne radnje koje čine osnovu za bilo koje od krivičnih djela koja se navode u optužnici". Blaškić čami u doživotnoj tamnici na temelju dubioznog načela objektivne ili zapovjedne odgovornosti, a taj orwellovski sustav lego kockica postao je koban i za HR -generala.

Konkretna optužnica za Medački džep iz 1993. godine samo je jedna od desetine "krimena" koje u svako doba može potegnuti Carla del Ponte. Ne vjerujem da to više itko pamti, ali haaška presuda Blaškiću doslovce spominje generala Bobetka, admirala Domazeta i generala Petkovića koji su "poslali jedinice HV-a na jug Bosne i Hercegovine, na bosanski teritorij".A hajka na Bobetka najavljena je otvorenim Jordinim pozivom da se "tužitelji ne ustežu od podizanja optužnica protiv Blaškićevih nalogodavaca"! Tuđman je mrtav, Šušak je mrtav, Blaškić i Kordić trunu u Haagu...

Ostao je samo Bobetko. Eto, zašto Bošnjaci nipošto ne ne vole legendarnog hrvatskog generala. Sasvim otvoreno, vole zapravo samo JNA komesara, ali baš zato još više mrze HV generala Janka Bobetka.