Nezadovoljstvo pravnim kvalifikacijama iznesenim u 40 stavaka optužnice protiv Bobetka opravdava i korištenje pravnoga sredstva - ovlašteno tijelo, u ovom slučaju hrvatska vlada, može optužnicu ne zaprimiti, čime se izbjegavaju dvije pravne stupice

ZAGREB, 22. rujna - Prema posljednjim informacijama iz dobro upućenih pravničkih krugova bliskih kabinetu premijera Račana, nije sigurno da će Vlada zaprimiti optužnicu protiv stožernog generala u mirovini Janka Bobetka. To potvrđuju i ocjene premijera i potpredsjednika Vlade Gorana Granića, koji su u subotu najavili pravnu bitku s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu.

Prva je da od trenutka uručenja optužnice do obveze izručenja optuženog generala smije proći samo 72 sata. Kad bi Vlada zaprimila optužnicu, a ne bi izručila generala u roku, to bi se protumačilo, sukladno normama Haaškog suda, kao odbijanje suradnje. Potom slijedi reakcija Suda koja može imati oblik izjave da Hrvatska ne poštuje međunarodne obveze, a krajnja je mjera prijava Hrvatske Vijeću sigurnosti UN-a. Tako bi se pravni problem preselio u političku sferu s posljedicama s kojima bi se Vlada teško nosila. Sankcije su jedna od mogućih posljedica. Druga je da prihvaćanjem optužnice Vlada daje legitimitet dokumentu čijim pravnim sadržajem nije zadovoljna. Tim bi činom i na unutarnjem planu optužnica postala političkim dokumentom i povodom za političke rasprave. Već su prve reakcije na dolazak haaškoga dokumenta u Hrvatsku pokazale koja je to razina političkog otpora i Haagu i Vladi i s kolikom se snagom na cijeli slučaj priključuju i oni koji od eventualnog kaosa u zemlji očekuju politički probitak.

Od prvog signala da će tužba protiv Bobetka - unatoč obećanjima Carle del Ponte da optužnica prema Hrvatskoj neće biti u dogledno vrijeme - ipak doći u Zagreb, Vlada je zauzela pravnički stav. Banski dvori su na brzinu pretvoreni u »pravno savjetovalište«, okupljajući najbolje što Hrvatska u kaznenoj znanosti ima. Istodobno, Vlada je ponudila optuženom generalu braniteljske usluge zagrebačkog odvjetnika Gorana Mikuličića. Branitelj u slučajevima Aleksovski i Čerkez prošao je brojne treninge za haaške branitelje i profesionalnim i osobnim vezama na sudištu nije nepoznat u najvišim krugovima tužiteljstva i Suda.

Vjesnik pouzdano zna da je zamjenik Carle del Ponte, pravnik iz Sri Lanke Anur Medegoda, za boravka u Zagrebu kontaktirao s Mikuličićem. Ništa neobično kad se zna da sudovi u svijetu, pa tako i Međunarodni kazneni sud u Haagu, guraju tužitelje i branitelje da većinu problema riješe sporazumno izvan suda.

Isključujući Mikuličića iz braniteljskog tima general Bobetko je, u pravnom smislu, okrenuo priču u korist politike. Kad se tome doda izjava Bosiljka Mišetića, koji uz Petra Šalu preuzima obranu, »da je hrvatska vlada veći protivnik obrani generala od haaškoga sudišta«, jasno je na kojoj se platformi priprema Bobetkova obrana.

Ma koliko se tužitelj u Haagu trudio izbjeći generalizacije, omakla mu se u 7., 9. i još nekim stavcima tužbe opća ocjena o stanju na području Medačkog džepa, pa onda i kvalifikacije redarstvene akcije izvedene s pokrićem u hrvatskim zakonima. Tako je konkretnu Bobetkovu odgovornosti moguće tumačiti kao dio ili čak posljedicu tih općih okolnosti. A tu onda politika ulazi kao začin.

Snaga međunarodne pravne norme u odnosu na hrvatske ustavne paragrafe ne znači njenu automatsku primjenu i u slučaju kad su oni u koliziji, posebno kad je očito da se ide na kartu te nadmoći. Već su pronađene norme koje se nikako ne mogu primijeniti bez drastičnih posljedica za sustav pravnih vrijednosti u Hrvatskoj. Vlada će, kako doznajemo, jedan po jedan od tih primjera iznositi u raspravi na Ustavnom sudu.