Znate zbog čega osrednji pjevači nastoje pod svaku cijenu izbjeći da na festivalu prije ili nakon njih uživo pjevaju Vanna, Josipa Lisac, Goran Karan, Ervin Baučić ili Tony Cetinski? Zato da ih spomenuti odlikaši ne prokažu kao pjevačke Liliputance. Niti bi ijedan hrvatski redatelj - ma koliko god imao visoko mišljenje o sebi - poželio da se prije njihova ma kako god dobrog uratka na HTV-u prikaže »Kum«, »Građanin Kane« ili »Casablanca«. Uostalom, koji bi to mazohist nakon spomenutih remek djela gledao »Vrijeme za...« Oje Kodar?!

No, logiku »nikad prije ili nakon (artističkog) patuljka gorostas« urednik Zabavnog programa Aco Kostadinov ne uvažava. Jer da uvažava, ne bi prije ispolitiziranog splitskog koncerta Marka Perkovića Thompsona odvrtio skraćenu verziju scenskog spektakla »Feet of Flames« Michaela Flatleya. Ni zbog HTV-a, a ni zbog, bogme, Thompsona, prije čijeg je koncerta bilo uputnije emitirati dokumentarac National Geografica o kojekakvim divnim stvorenjima, a nakon koncerta smirujući putopis s poantom: »Svijet nije klaustrofobičan kao što vam se večeras možda učinilo.« Ispalo je, bez naročite namjere - jer ne vjerujem da na HTV-u itko promišlja program - da su »Lord of The Dance« predgrupa Thompsonu. Što je, priznat će i oni koji ne razlikuju Carminu Buranu od gange, ako ne neumjesno a onda barem neprilično. Više po Thompsona i sve one koji tvrde da se na Poljudu dogodilo nešto veliko. Uostalom, ne proglašavaju se nogometne utakmice velikima samo zato što se na njima okupilo 40 tisuća ljudi.

Sjajna usporedba: Thompson i Flatley. Do savršenstva artistički dotjeran plesni spektakl i politički miting s glazbenom podlogom. U »Feet of Flames« borba dobra i zla je simbolička, a na Poljudu Thompson, pjesmom i »igrom«, traži onu stvarnu. Flatley je umjetnik, a Thompson pragmatičar, koji pjesnički nišani u sve što mu je nepoznato, strano, neshvatljivo i drukčije. Uz uglazbljen ekstremno desni politički program, Thompson je na poljudskom koncertu poslao hrvatskom narodu i nepjevane poruke:

U koga? »U Boga, Domovinu i obitelj», nadodala bi pjevačka zvijezda koja nam, u duetu sa Škorom, proriče - ponovo - gustu maglu.

I je li, konačno, trebalo na HTV-u prikazati Thompsonov koncert. Da, da i da. Njime je pokazano da doista postoje dvije kulturološki različite Hrvatske. Jedna, i, nadam se, manja, pod izgovorom ugroženosti vulgarno prijeti a druga se, zasad, tome ne usudi i ne umije oduprijeti. Ne, naravno, thompsonovski destruktivnim načinom, ne nekim novim ratnim protupokličem, već podizanjem standarda, kulturom, dijalogom, zagovaranjem prava na različitost, demokracijom i slobodom. Zato snimku koncerta »E, moj narode« treba prihvatiti kao dobru poduku s napomenom: »Prije izbora obvezatno reprizirati!«