Haaškom sudu prigovaram kao glavnu pogrešku to što si nije postavio zadaću da sudi zločinu protiv mira. U njegov statut nije uneseno pravilo da se mora odrediti tko je začetnik rata /Iako se mora razlikovati zakoniti obrambeni rat, kao što je bio naš, od napadačkoga, zločini su zločini, i oni su mogući i na strani obrane, te im zato svakako treba suditi/ Propusta je bilo i nakon »Oluje« i žao mi je što Crkva nije tad bila jasnija. Trebalo je i tad govoriti. Mora se, međutim, uvijek računati da smo i mi u Crkvi nesavršeni

- Moj prvi dojam je da je ta optužnica više politička nego što je pravno formulirana.Drugo, dobiva se dojam da je Haaški sud za područje bivše Jugoslavije i Ruande više političan nego što je stvaran. On nije sud za sve nego samo za neke. Traži se trenutak da se podigne neka optužnica. Tu se sad postavlja pitanje zašto upravo sad i zašto protiv našega generala Bobetka, koji je u tom zapovjednom lancu najvažnija osoba.

Od samog početka Haaškom sudu prigovaram to što sebi nije postavio zadaću da sudi zločinu protiv mira. U njegov statut nije uneseno pravilo da se mora odrediti tko je začetnik rata. Tu sad dolazi ono što mnogi prigovaraju - izjednačavanje žrtve i napadača. Što je djelomično tako. Iako se mora razlikovati zakoniti obrambeni rat, kao što je bio naš Domovinski rat, od napadačkog rata.

Ali, zločini su zločini, i oni su mogući i na strani obrane, te im zato svakako treba suditi. Međutim, iz ove sadašnje optužnice, pa i iz nekih drugih - koliko se o njima u javnosti moglo saznati - cijeli se rat zapravo kvalificira kao nepravedan i nezakonit. Domovinski rat je bio zakonit. I to su pitanja kojima bi se morali baviti pravnici.

- Ono što sam već dijelom rekao. To proizlazi iz manjkavosti Haaškog suda otkad je utemeljen, odnosno izostala je njegova obveza da utvrdi začetnika rata. Jer, iako su žrtve, odnosno zločini, mogući i na jednoj i na drugoj strani, ipak su zločini u obrani posljedica onoga što je počinjeno u agresiji. I zato je Sud tu trebao učiniti razliku, a on to nije napravio. Time se ne postiže svrha kažnjavanja da ono bude izlječenje i preventiva. Sad dolazi do ponovne iracionalizacije, strasti, ljudi osjećaju da se nas Hrvate hoće kazniti nepravedno, kolektivno se misli i ulazi u neku histeriju koja sigurno ne može uroditi dobrim.

- Sad je vrlo teško preispitivati naše zakone, iako smatram da je i to na mjestu. Možda je prigoda da se i na međunarodnom planu - ako bi taj slučaj došao pred Ujedinjene narode - ponovno postavi pitanje kako je taj sud utemeljen i kako je on dosad funkcionirao. Odnosno da se njegov dosadašnji rad prodiskutira i proanalizira. Onda bi se mogla razmotriti i naša dosadašnja suradnja. Čuli smo i pohvale za suradnju s Haaškim sudom, a sad bi trebalo utvrditi je li ih Hrvatska zavrijedila. To, međutim, ne bio trebalo napraviti na ovaj politikantski način kojim neke stranke žele za sebe izvući predizborne adute. To je vrlo loše. Pogotovo ako se onda ulazi u histeriju javnih vrijeđanja i neumjerenih izraza. To bi trebalo izbjeći.

Mi koji smo to pažljivo pratili nismo bili zadovoljni načinom kako se 1996. donio Zakon o suradnji s Haaškim sudom, a da se uopće nije išlo u kritičku prosudbu kako je taj sud utemeljen. Ista je pogreška bila i kad je naša tadašnja vlada tražila da se utemelji taj sud. Već onda su morali postaviti neke ograde koje nisu postavili. I stoga je više prošlih pogrešaka nego sadašnjih. Sadašnja vlada je time kondicionirana i mogla je učiniti samo ono što je učinila.

- Najgore je, i to me uvijek žalosti, što se nastupa preiracionalno. Domoljublje se mora promišljati, a Crkva bi trebala biti mnogo, mnogo razboritija kad se govori o Domovinskom ratu i uopće o našim prilikama, da se ta iracionalnost ne bi dalje razvijala. Domoljublje ipak uvijek mora biti povezano s čovjekoljubljem, a to traži trijeznost. Znači, moramo priznati i pogreške. Zato nije dobro previše pojednostavljeno govoriti da se izjednačuju žrtve. Znate, žrtve su žrtve na bilo kojoj strani i ako su zločini bili, a bili su, u Medačkom džepu, onda je naša država propustila što te zločine nije sankcionirala. E, to je pogreška i to se mora s crkvene strane također jasno priznati i reći.

Žrtava je bilo i nakon »Oluje« i to jednom treba raščistiti. Bolje da to raščisti naša država nego Haag. Da su naši odmah poduzeli što je trebalo, onda ne bi trebalo ići u Haag. Dakle, propusta je bilo i žao mi je što Crkva nije i tad bila jasnija. Trebalo je i tad govoriti. Međutim, mora se uvijek računati da smo i mi u Crkvi nesavršeni i da se stvari ne vide uvijek dobro. Trenutačno su jako prisutna i ta rodoljubna pojednostavljivanja. Zato uvijek kritiziram retoriku, način govora gdje se upotrebljavaju ekstremni izrazi. To nazivam bolesnim riječima kojima uvijek treba dodatno tumačenje.

- Mislim da je sad to bila samo prigoda prilikom blagoslova crkve u Glini gdje je rat ostavio posljedice. S crkvene je strane poziv na slogu i solidarnost uvijek na mjestu. Ovo što Vlada poduzima u vezi s optužnicom protiv generala Bobetka neizravno će pomoći i onima koji su optuženi prije njega. Iako se, koliko sam informiran, te optužnice ne mogu sasvim izjednačiti.