Kako ljudi koji su poslali najviše Hrvata u Haag mogu dolijevati ulje na haašku vatru?! Kako oni koji su gurnuli Blaškića Tribunalu u zagrljaj mogu optuživati Račana i Mesića za izdaju?! Kako oni koji su prije šest godina uvjeravali javnost da je suradnja s Haagom hrvatsko biti ili ne biti, danas mogu predbacivati vlasti da je neumorna u izručivanju hrvatskih generala Haagu? Mogu, jer su licemjeri, ljudi bez obraza.

Tad su SAD i Europa prijetili Tuđmanu sankcijama - pokušavaju politikanti iskamčiti vlastiti alibi. Točno, Blaškić je izručen jer se prijetilo izolacijom. No, tada stožeri i stožernici nisu Tuđmana smatrali izdajnikom, jer su bili s iste strane barikade. Riječ je, dakle, o čistom strančarenju i scenariju kako se dokopati ili, na kraju krajeva, ostati na vlasti. Iako su jedino Đapićevi pravaši bili protiv Ustavnog zakona o suradnji s Haagom, Hebrang stavom i tonom pravednika predbacuje Račanu da nije ništa učinio za Bobetka.

Opet će se gospođa Jasna Ulaga Valić, s novim podmetačinama upućenim mojoj malenkosti te kočopernim kićenjem titulama koje joj ne mogu nadoknaditi očit nedostatak novinarskog i uredničkog talenta, strašno naljutiti zato što sam se usudio primijetiti njezin promašaj velik kao katedrala. U utorak navečer, ili otprilike tri tjedna nakon što je izbila afera s HIV-pozitivnom prvašicom Elom, HTV se udostojio o tome organizirati raspravu. A to znači da će takav tretman general Janko Bobetko dobiti tek sredinom listopada. Sporo. I strašno. Za profesiju, ma što god o tome mislila glavna urednica, koja, u pismu Vjesniku objavljenom u srijedu, pokušava iskrivljenim činjenicama osporiti moju kompetentnost i moralnost. Jer, tvrdi Ulaga, propali student i suvlasnik propale marketinške tvrtke ne može donositi sudove o magistrici. Nečeg što s novinarstvom ima veze koliko i moja uloga u tvrtki Dual MV. A da i ima, to silno formalno obrazovanje ne daje nikakve rezultate u novinarskoj praksi kojom se mogu uspješno baviti oni koji znaju, smiju i umiju. To posljednje pretpostavlja talent koji dijeli dobre od prosječnih ili loših... novinara, glumaca, pjevača, svirača, slikara. Mogao bih gospođi Ulagi napisati cijeli traktat o razlici između formalnog obrazovanja i znanja, o razlici između bavljenja marketingom i (formalnog) suvlasništva te kako napraviti najgledaniju emisiju u povijesti HTV-a što je meni - kao koautoru - uspjelo, a njoj nikad neće. Ali, koje koristi od toga? Na kraju, papire koji bi mene kompromitirali, gđo Ulaga, ne možete imati jer ne postoje. I nisam na Vas ljut, već sam zbog Vas - žalostan.