U studenome iste godine je na stranačkoj konvenciji propao Tomčev pokušaj da bude ponovno izabran na mjesto potpredsjednika SDP-a. Tu funkciju su osvojili Mato Arlović i Željka Antunović, a Tomac se za mjesto u predsjedništvu stranke nije ni kandidirao, pa je ostao potpuno izvan stranačkih upravljačkih struktura. No, u dramatičnom raspletu događaja nakon haške optužnice protiv generala Bobetka, SDP je napravio radikalan zaokret prema Tomčevim vukovarskim stavovima. Paralelno s tim, Tomac je, uz odgovorne parlamentarne funkcije (potpredsjednik Sabora i predsjednik Odbora za vanjsku politiku) ekpresno vraćen u prvu stranačku ligu. Oformljena je, naime, SDP-ova radna grupa koja je zadužena za zastupanje politike stranke u slučaju Bobetko u kojoj sjede četiri ministra (koji su ujedno i članovi predsjedništva SDP-a) i – Zdravko Tomac. Tako je ovaj iskusni političar na neki način u vlastitoj stranci doživio osobnu rehabilitaciju. SDP se vratio na njegove teze koje su sve do nedavno napadali. SDP je poveo Vladu u pravni spor s haškim sudom. SDP je, kako je to Tomac tražio još u ljeto 2000. godine, Haagu poručio – dosta. A je li taj zaokret socijaldemokrata dobar i za naciju, a ne samo za Zdravka Tomca, to je već tema neke druge priče.