Prema optužnici, Milošević snosi individualnu kaznenu odgovornost za zločine koje je planirao, poticao, naredio i počinio. Pod pojmom »počiniti« tužilac precizira da se time ne sugerira kako je optuženi fizički počinio ijedan od zločina za koje se osobno tereti. HTV izravno prenosi suđenje

U sudnici Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu danas počinje suđenje Slobodanu Miloševiću, bivšem predsjedniku Srbije i Savezne Republike Jugoslavije, za zločine počinjene u Hrvatskoj. Očekuje se da će prvi svjedok ući u sudnicu sutra, a prema informacijama kojima raspolažemo svaki svjedok bi za svoj iskaz pred tužilaštvom i obranom imao na raspolaganju najviše tri sata. Predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić kao svjedok trebao bi se u Haagu pojaviti sljedeći tjedan.

Prema optužnici, koju je potpisala glavna tužiteljica Carla del Ponte, Milošević snosi individualnu kaznenu odgovornost za zločine koje je planirao, poticao, naredio, počinio ili čije je planiranje, pripremu ili izvršenje na neki drugi način pomagao i podržavao. Pod pojmom »počiniti« tužilac precizira da se time ne sugerira kako je optuženi fizički počinio ijedan od zločina za koje se osobno tereti, već se taj pojam u optužnici odnosi na sudjelovanje u zajedničkom zločinačkom poduhvatu u svojstvu suizvršitelja. A kako se navodi, svrha tog zajedničkog zločinačkog pothvata bila je prisilno uklanjanje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva približno s jedne trećine teritorija Republike Hrvatske, teritorija za koji je Milošević planirao da postane dio nove države pod srpskom dominacijom, i to činjenjem zločina koji mu se stavljaju na teret.

Kako stoji u optužnici ovaj je zajednički zločinački poduhvat osmišljen prije 1. kolovoza 1991. godine, a trajao je najmanje do lipnja 1992. godine. Milošević je u njemu sudjelovao na sljedeće načine: davanjem uputa i pružanjem pomoći političkom rukovodstvu »Srpske autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem« (SAO SBZS), »SAO Zapadna Slavonija«, »SAO Krajina« i »Republika srpska Krajina«, i to prilikom preuzimanja vlasti i kasnije prilikom uklanjanja hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva; pružanjem financijske, materijalne i logističke pomoći regularnim i neregularnim vojnim snagama; davanjem uputa tijelima vlade Republike Srbije da formiraju oružane snage odvojene od saveznih oružanih snaga radi angažiranja u borbenim djelovanjima izvan Republike Srbije, posebno u navedenim područjima u Hrvatskoj; sudjelovanjem u formiranju, financiranju, opskrbi, pružanju podrške i rukovođenju specijalnim snagama MUP-a Srbije; sudjelovanjem u pružanju financijske, logističke i političke podrške i rukovođenju srpskim neregularnim i paravojnim snagama; sudjelovanjem u planiranju i pripremama za preuzimanje vlasti u »SAO SBZS«, »SAO Zapadnoj Slavoniji«, »SAO Krajini« i »Dubrovačkoj republici« i kasnijem prisilnom uklanjanju hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva; obavljanjem efektivne kontrole i znatnim utjecajem na JNA koja je sudjelovala u zločinima; pružanjem financijske, logističke i političke podrške jedinicama TO i srpskim dobrovoljačkim jedinicama koje su djelovale na teritoriju Hrvatske; efektivnim nalaganjem da se donose propisi i zakoni vezani za angažiranje jedinica JNA, TO, i srpskih dobrovoljačkih jedinica u Hrvatskoj; rukovođenjem, zapovijedanjem i kontroliranjem ili na neki drugi način pružanjem značajne pomoći ili podrške jedinicama razmještenim u navedenim područjima u Hrvatskoj radi provođenja zločinačkog pothvata; rukovođenjem, zapovijedanjem, kontrolom ili na drugi način pružanjem značajne pomoći ili podrške policijskim snagama MUP-a Srbije, uključujući Državnu sigurnost, čiji su pripadnici pomagali u provođenju zločinačkog pothvata; financiranjem srpske vojske, policije i neregularnih snaga u Hrvatskoj koji su počinili zločine navedene u optužnici; kontrolirao je, pridonosio ili na drugi način koristio državna sredstva javnog informiranja u Srbiji da bi manipulirao srpsko javno mnijenje širenjem preuveličavanih i neistinitih poruka o nacionalno motiviranim napadima Hrvata na srpski narod kako bi se među Srbima koji žive u Srbiji i Hrvatskoj stvorila atmosfera straha i mržnje. Propaganda koju su stvarala srpska sredstva javnog informiranja bila je važno oruđe koje je pridonijelo tome da se u Hrvatskoj počine zločini, stoji u optužnici.

Ukratko, Milošević je svjesno i hotimično sudjelovao u zajedničkom zločinačkom pothvatu, dijeleći namjeru ostalih sudionika u zajedničkom zločinačkom pothvatu ili svjestan predvidivih posljedica njihovih radnji. Zato snosi individualnu kaznenu odgovornost za zločine, kao i, za vrijeme dok se nalazio na najvišim položajima vlasti, djela i propuste svojih podređenih. A nadređeni je odgovoran za krivična djela svojih podređenih, navodi se u optužnici, ako je znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podređeni spremaju počiniti takva djela ili da su ih već počinili, a nadređeni nije poduzeo neophodne i razumne mjere da spriječi takva djela ili kazni počinitelje. Kao Miloševićev krimen navodi se i činjenica da je najmanje od ožujka 1991. do 15. lipnja 1992. godine imao kontrolu nad četveročlanim »srpskim blokom« u Predsjedništvu SFRJ (kasnije SRJ), Borislavom Jovićem, Brankom Kostićem, Jugoslavom Kostićem i Sejdom Bajramovićem i koristio ih kao svoje zastupnike u Predsjedništvu, a od 1. listopada 1991. godine, u odsutnosti predstavnika Hrvatske, Slovenije, Makedonije i BiH, četveročlani »srpski blok« obnašao je vlast Predsjedništva koja je uključivala i ovlaštenja kolektivnog »vrhovnog zapovjednika« JNA, bespogovorno izvršavajući politiku Slobodana Miloševića. Također, optuženik je imao efektivnu kontrolu nad KOS-om, kontraobavještajnom službom JNA, te nad najvažnijim funkcionarima MUP-a Srbije, a koji su sudjelovali u pripremanju i činjenju zločina.

U nastavku optužnice navode se konkretni slučajevi za koje se tereti Miloševića, pošto ih je »planirao, poticao, naredio, počinio ili na neki drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje progona hrvatskog i drugog nesrpskog civilnog stanovništva«. Tako su na području »SAO Zapadna Slavonija« 13. prosinca 1991. godine »šešeljevci« i »bijeli orlovi« ubili 32 civila u Voćinu. Na području »SAO Krajina«, 21. listopada iste godine srpske snage ubile su 56 civila iz Baćina i Cerovljana, a zatim još 30 civila iz Baćina i 24 iz Dubice i Cerovljana. U selu Lipovanić 24. listopada ubijeno je 8 civila, 7. studenog u zaselku Vukovići u blizini Poljanka 9 civila, a 12. studenog u Saborskom najmanje 20 civila. Također, Miloševića se tereti što je 18. studenog u Škabrnji ubijeno najmanje 38 nesrpskih civila, u Nadinu 7, a između 18. studenog 1991. i veljače 1992. godine živote su izgubili svi preostali hrvatski civili u Škabrnji, njih 26. Dana. 21. prosinca, srpske snage, a posebno pripadnici »Martićeve policije«, ušle su u selo Bruška i zaselak Marinović i ubile 10 civila među kojima 9 Hrvata.

Miloševića se optužuje i za događanja u Vukovarskoj bolnici nakon ulaska srpskih snaga u taj grad, odnosno za odvođenje 255 Hrvata i drugih ne-srba iz Vukovarske bolnice 20. studenog 1991. godine. Kako stoji u optužnici žrtve su prebačene u vojarnu JNA, a zatim na poljoprivredno dobro Ovčara, gdje su ih pripadnici srpskih snaga satima tukli i mučili. Tijekom večeri 20. studenog 1991. godine, vojnici su žrtve u skupinama od 10-20 ljudi prevozili na jedno udaljeno stratište između poljoprivrednog dobra Ovčara i Grabova, gdje su na njih pucali iz vatrenog oružja i ubili ih, pokopavši njihova tijela u masovnu grobnicu.

Na području »SAO SBZS«, u rujnu i listopadu 1991. godine srpske snage hapsile su hrvatske civile i zatvarale ih u zatočenički objekt u zgradi policije u Dalju. Pripadnici TO »SAO SBZS«, predvođeni Željkom Ražnatovićem ubili su iz vatrenog oružja 11 zatočenika i njihova tijela pokopali u masovnu grobnicu u selu Ćelije. Isti sastav ušao je ponovno 4. listopada u zgradu policije u Dalju i iz vatrenog oružja ubio 28 zatočenih hrvatskih civila. Pripadnici JNA, TO »SAO SBZS« i dobrovoljačke jedinice »Dušan Silni« prisilili su 18. listopada 1991. godine 50 hrvatskih civila, zatočenih radi prisilnog rada u zgradi zadruge u Lovasu, da odu do jednog minskog polja u okolini sela Lovas. Na putu su ubili 1 civila, a ostali su prisiljeni ući u minsko polje kako bi ga »očistili od mina«. Eksplodirala je najmanje jedna mina, a srpske su snage otvorile vatru na zatočenike. Poginuo je 21 zatočenik, ili u minskoj eksploziji ili u puščanoj vatri.

Dana 9. studenog 1991. godine pripadnici srpskih snaga predvođenih Željkom Ražnatovićem uhapsili su hrvatske i mađarske civile u Erdutu, Dalj Planini i Erdut Planini i odveli ih u centar za obuku TO-a u Erdutu gdje su idućeg dana ubili njih 12. Nekoliko dana poslije iste su snage uhapsile i ubile 3 civila koji su se interesirali za zatočenike, a 11. studenog i 5 civila iz Klise. Također, Miloševića se optužuje što je između 18. i 20. studenog iz Vukovara i okolice deportirano na tisuće Hrvata i drugih nesrpskih civila. Na zahtjev Gorana Hadžića, izdvojeni su oni za koje se smatralo da su sudjelovali u obrani Vukovara. Pogubljene su najmanje 34 osobe. A snage predvođene Željkom Ražnatovićem u više su navrata kasnije, krajem 1991. i početkom 1992. godine hapsile civile u Erdutu pri čemu ih je 16 ubijeno, čemu treba dodati i pet civila iz sela Grabovac.

Ukratko, progonima, protupravnim zatočenjem, zatvaranjem, mučenjem i nehumanim djelima, deportacijama, prisilnim premještanjem, bezobzirnim razaranjem, pljačkom imovine, ubojstvima, hotimičnim oduzimanjem života, hotimičnim nanošenjem velikih patnji, okrutnim postupanjem, napadima na civile, kako se navodi u optužnici, Slobodan Milošević optužen je za zločin protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, te tešku povredu ženevskih konvencija iz 1949. godine. O svemu ovome, idućih će mjeseci govoriti brojni svjedoci pozvani u Haški sud.