Vjesnik: 26. 09. 2002.

U čemu je haaška optužnica protiv Bobetka suprotna hrvatskom Ustavu

Prema 3. članku Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom, sudski zahtjev ne smije biti suprotan hrvatskom Ustavu / Njime je propisana jednakost svih državljana pred zakonom. Ali, primijeni li se optužnica izravno na Bobetka, on dolazi u neravnopravnu situaciju. Da se to izbjegne, Vlada pokreće spor pred Ustavnim sudom / Proglasi li Haaški sud Bobetka krivim, može ga osuditi na dugotrajni zatvor koji uvelike nadmašuje maksimalnu kaznu pred hrvatskim sudom

VLADO RAJIĆ

Hrvatska će udovoljiti zahtjevu za suradnjom ili izvršenju odluke Međunarodnoga kaznenog suda ako su taj zahtjev ili odluka utemeljeni na odgovarajućim odredbama Statuta i Pravilima o postupku i dokazima ICTY-ja. Dodatno, zahtjev i odluka ne smiju biti suprotni Ustavu Republike Hrvatske. Tako piše u 3. članku Ustavnog zakona o suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom.

Ustavni je zakon na snazi od 19. travnja 1996. godine. Na dan kad je hrvatska vlada zaprimila optužnicu protiv stožernoga generala u mirovini Janka Bobetka, tekst promjena u tom zakonu našao se na dnevnom redu saborskih tijela. No, kako ni u drugom pokušaju, u ponedjeljak, ta točka nije apsolvirana na Odboru za Ustav - matičnom saborskom tijelu - opovrgavanje pravne ispravnosti optužnice protiv generala Bobetka obavit će se prema postojećim ustavnim paragrafima.

Već je, u tom slučaju, primijenjen 3. članak Ustavnog zakona: Vlada je vratila optužnicu kao tijelo kojem se iz Haaga upućuju zahtjevi za suradnjom i izvršenje pojedinih odluka. Verifikacijom optužnice Sudsko vijeće ICTY-ja pretvorilo je dokument u svoju odluku i postupak Vlade bio je sasvim u skladu s nacionalnim propisima.

Međutim, optužnica, napisana prema odgovarajućim odredbama Statuta ICTY-ja i Pravila Suda, mora biti sukladna s hrvatskim Ustavom. I tu je prostor za ono što Goran Granić, predsjednik Savjeta za suradnju s Haaškim sudom, zove »pravnom bitkom za osporavanje optužnice protiv generala Bobetka«.

Prva točka nesporazuma s Ustavom proizlazi iz 20. članka Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom. Predaju optuženika Haagu obavlja nadležni županijski sud, ali samo tako što utvrđuje identitet optuženog i provjerava nalazi li se kazneno djelo iz optužnice u katalogu kaznenih djela Statuta haaškog sudišta. Ne primijeni li se pritom i 3. članak Ustavnog zakona (sukladnost s hrvatskim Ustavom i zakonom), grubo se narušava pravni poredak u Hrvatskoj. Jer, 26. članak Ustava pred sudom i drugim državnim tijelima propisuje jednakost svih državljana.

Primijeni li se optužnica izravno na Janka Bobetka, on dolazi u neravnopravnu situaciju. Da se to izbjegne, Vlada pokreće pravni spor. Gdje? Pred Ustavnim sudom.

Pred njim će se sasvim sigurno pojaviti i odredbe o mogućoj kazni zapriječenoj za kaznena djela iz optužnice. Kaznena djela za koja je optužen Bobetko (zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona ratovanja i običaja ratovanja) opisana su i u nacionalnom kaznenom zakonu i za njih se može dosuditi najviše 20 godina zatvora. Provede li se postupak u Haagu i proglasi li se Bobetka krivim, može mu se izreći i kazna dugotrajnog zatvora, a ona uvelike premašuje maksimalnu kaznu za ista djela pred hrvatskim sudom.

Članak 24. Statuta Haaškog suda istina omogućava da se kazna učini razmjernom kaznama nacionalnog suda.

Ratne operacije, pa i akcije za koje se optužuje Bobetko, dogodile su se u razdoblju Domovinskog rata koje se odvijalo prije 1996. kad je Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom stupio na snagu. S obzirom na to da se na slučaj Bobetko primjenjuju odredbe 24. članka Statuta (razmjer u kazni) i članka 101. Pravila Suda (osuda na doživotnu kaznu), grubo se krši načelo legaliteta.

Sljedeća točka u vezi s kojom bi moglo uslijediti ustavno osporavanje optužnice, tiče se uhidbenog naloga što je prati. Naime, već dugo se spori zahtjev za izručenjem kako bi se protiv optuženika mogao voditi spor baš pred haaškim sudskim vijećem.

U tom smislu će, vjerojatno, Ustavni sud razmatrati i ustavne i zakonske osnove za uhićenje i izručenje optuženog Janka Bobetka. Jer i u tim su odredbama sadržani elementi sporenja njegove Ustavom zajamčene ravnopravnosti.

Županijski sud koji o tome donosi odluku, utvrđuje samo za meritum optužbe nebitne okolnosti identiteta i postojanja kaznenog djela u katalogu ICTY-ja. Ustavno će valjati utvrditi bi li županijski sud jače zaštitio prava optuženika utvrđujući i činjenice navedene u optužbi i okolnosti u kojima je optuženo djelo izvršeno.

Zanimljivo, iz dosadašnje sudske prakse i međunarodne suradnje nacionalnih sudova i sudova s međunarodnim mandatom izveden je zaključak: obveza države stranke suda na suradnju nije automatska. U članku 86. Stalnog međunarodnog kaznenog suda govori se stoga o općoj obvezi na suradnju. To onda aktualizira i pravo Hrvatske da o optužnici može raspravljati ocjenjujući osnovanost njena sadržaja.

Naravno, o cijeloj stvari moći će se govoriti s više detalja kad hrvatska vlada ispiše zahtjev Ustavnom sudu i zatraži utvrđivanje onog djelokruga (ne)ustavnosti zbog kojih bi dovršenjem procedure mogla odbiti optužnicu. Pozivajući se, naravno, na nesukladnost zahtjeva-optužnice s nacionalnim ustavnim sustavom utvrđenoj pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Onako kako to piše u 3. članku Ustavnog zakona o suradnji Hrvatske i Haaškog suda.