I tko još nakon Mesićeva obraćanja naciji putem HTV-a kaže da u Hrvatskoj nema trodiobe vlasti? Vlada - koju u »slučaju Bobetko« grlato podupire čak i nehadezeovska oporba - na jednoj je strani, predsjednik države na drugoj, a dio vladajuće koalicije - sudeći prema asinkronim glasovima iz HNS-a - na trećoj. Vlast se, dakle, dijeli ili, točnije, cijepa po trima šavovima, o čemu je, ovaj put na vrijeme, posvjedočila i Hrvatska televizija emitirajući izjave uglavnom jedne od tih triju vlasti. Replike na ono što je kazao Predsjednik svom narodu izrekli su ministrica obrane Željka Antunović, prvi HDZ-ovac Ivo Sanader, predsjednik Sabora Zlatko Tomčić, šef HSLS-a (točnije, onog što je ostalo od HSLS-a) Dražen Budiša, hrvatski blokaš Ivić Pašalić, koji je spočitnuo Mesiću da u obraćanju naciji u srijedu navečer svoje političke protivnike ponovno naziva ekstremistima. Takvi, pak, zna se, liberalnog Pašalića zaobilaze u velikom krugu.

Mediji. Prije svih - televizija. Ovo nesuglasje vragom je dano za odličnu, polemičnu diskusiju u studiju o tome kud to plovi hrvatski političko-državni blok s prije obrazloženom »trodiobom vlasti«. U studio je trebalo pozvati, ako ne odmah nakon Mesićeva obraćanja javnosti, a ono dan poslije, samog Mesića. Ako on ne pristane, jednog od njegovih savjetnika, blisku im Vesnu Pusić koja se razlikuje od koalicijskih partnera kao zgrada CK od Katedrale, nekog od sve odlučnijih seljaka, pa zatim jednog jako nacionalno osviještenog socijaldemokrata, Vesnu Škare Ožbolt, koja je u roku odmah predložila da se Mesić pozove na odgovornost, te - u »slučaju Bobetko« - nove Račanove kompanjone - Đapića, Kovačevića (Antu) i Pašalića. Ako bi sučelice njima posjeli dva prisavska macana (valjda bi se jakom svijećom i pronašli), koji bi to rusvaj bio?! U sve to bi bez sumnje, objašnjenjem zbog čega je pokušaj preispitivanja optužnice toliko smiješan, dodatnu živost unijela živo prisutna (barem putem telefona) Florence Hartmann. Takvu dramu nije u stanju napisati ni jedan hrvatski pisac.

Eto, dočekali smo i to da Slobodana Miloševića suci podsjećaju na krvave tragove koje je nekoliko godina ostavljao u BiH i Hrvatskoj, a zahvaljujući dobrom potezu Hrvatske televizije, sve to skupa gledamo uživo. I uživamo, kako god to nehumano zvučalo, gledati kako boss svih zala glumi ravnodušnost dok tužitelj otkriva njegove crne poslove.

Kritičari kleveću i lažu, tvrdi vrh uredničke prisavske piramide, o stanju na HTV-u. Čak i ministar Vujić »ne zna što govori« kad na zub uzme nedodirljivu medijsku kraljicu. Kako, međutim, osporiti tvrdnje jednog od televizijskih veterana, velikog po stažu i djelu, koji kaže (Globus) da se na HTV-u »mržnja i netrpeljivost mogu prstima napipati«. Sve se, svjedoči gospodin Goluža, iznad četrdesete, reže, siječe i baca van. Zašto? Zato da bi se zatro trag svima onima koji o televiziji nešto znaju. Molim vas lijepo, koja bi se to televizija riješila usluga velikoga Goluže?! Da ne postoji HTV, nijedna.