Glavni tužitelj Geofrey Nice rekao je da se velik dio najgorih zločina počinjenih u Hrvatskoj dogodio pred kraj borbi, što je jasan dokaz da takve akcije nisu imale nikakve veze s vojnim ciljevima nego su bile »čisti zločini« - naveo je pritom zločine u vukovarskoj bolnici, Voćinu i Škabrnji te Dubrovnik/ Tužiteljstvo tereti, između ostaloga, Miloševića i za zločine u Višegradu, Brčkom, Prijedoru te Srebrenici / Milošević je u obrani ustvrdio da je »balkansku tragediju začela Njemačka«, da je »opsada Dubrovnika bila najobičnija namještaljka«, da »na grad nisu pale granate« i da je u Srebrenici nekoliko tisuća mudžahedina ubilo »ogroman broj Srba«/ Milošević je rekao da su rat počeli Mesić i Izetbegović oružanim nasiljem protiv Srba

HAAG, 26. rujna (Od Vjesnikove izvjestiteljice) - U četvrtak je u prvoj sudnici Haaškog suda za ratne zločine nastavljeno suđenje bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću prema hrvatskom i bosanskom dijelu optužnice. Za razliku od optuženika koji je iskoristio sva tri sata za uvodnu riječ, tužiteljstvo je svoje dokaze iznijelo u nepunih sat i pol. Prema riječima glavne tužiteljice Carle del Ponte, optužba namjerava voditi proces tako da će inzistirati na svjedocima koji će potvrditi Miloševićevu izravnu odgovornost za realizaciju plana velike Srbije. Dakle, suđenje vrhu zapovjedne piramide neće imati previše epizoda koje su označile kosovski dio suđenja - svjedoke pred čijim su očima nestajale obitelji, susjedi, poznanici.

»Slučaj Milošević« obrazložio je u ime tužiteljstva Geoffrey Nice rezimirajući optužnicu i iznoseći činjenice o stanju u bivšoj federaciji i međunacionalnim odnosima. Milošević nije bio jedini arhitekt plana etničkog čišćenja radi stvaranja velike Srbije, ali je bio ključni sudionik zajedničkog zločinačkog pothvata bez kojeg se ne može zamisliti da bi uspjela provedba. »Zato je optuženik onaj kome su ostali predali realizaciju plana tražeći vodstvo koje im je on mogao osigurati«, rekao je Nice. Tužitelj je razradio ulogu JNA, vodstva u Beogradu, povezanosti lokalnih Srba s vrhom Srbije odnosno SRJ, te posebno ulogu paramilitarca.

Navodno neutralna JNA stavila se posve na stranu srpskih interesa širom Hrvatske, istaknuo je Nice - od Slavonije do sjeverne Dalmacije, od Vukovara do Škabrnje, Zadra i Dubrovnika. Pritom su kriminalne bande poput Arkanove uživale punu Miloševićevu potporu. Tužitelj je upozorio da je »sustavni i organizirani izgon nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj ukazao na to da postoji pažljivo razrađena shema i strategija u sklopu raširenog plana koji može voditi do samog optuženika«. Takva strategija kasnije je primijenjena u BiH.

Od 47 općina 38 je etnički očišćeno od nesrpskog stanovništva, iznio je Nice surovu statistiku izmjene odnosa na terenu. "Očišćeno" je Podrinje, u Višegradu su divljali »Beli orlovi«, vojska RS odradila je posao, a pritom je najveći dio časnika primao plaću iz Beograda. Devedeset posto naoružanja Mladićevih vojnika potjecalo je od JNA ili je kasnije stiglo preko Drine.

»U svakom slučaju, svi sudionici tih događaja znaju tko je Milošević i što je činio. Dokazi optužbe dolaze iz vrlo različitih izvora. I trebamo imati na umu da kriminalci, kad su političari, za sobom ne ostavljaju tragove, ni na papiru. To je razlog zašto je optuženik tako pažljivo držao svoj ured praznim, a s pojedincima se susretao oči u oči kako oni ne bi znali što je rečeno drugima«, obrazložio je Nice strukturu »krugova« oko Miloševića. Tužitelj je istaknuo da će neki svjedoci, pogotovo oni koji su Miloševiću služili s određenim interesom, rado podići zaštitni zid oko optuženika«. Bit će svjedoka koji su vidjeli zločine, ali ne i ulogu optuženoga, a i onih koji znaju što je optuženik radio, ali se nisu suočili sa zločinima. Hoće li Miloševićev »unutarnji krug«, vjerni pripadnici zajedničkog kriminalnog pothvata progovoriti o događajima i - govoriti istinu?

Taj polusatni videozapis sadržavao je kolaž sa slikama ustaša, pjesme »Danke Deutchland«, Clintona, Merčepa s pištoljem, nekoliko članaka iz New York Timesa i jednog nepoznatog njemačkog časopisa, show lorda Carringtona i Petera Handkea, tezu da je hrvatski lobi prvo u Njemačkoj, a zatim u SAD bio toliko snažan i dobro "podmazao" vladajuće strukture da je Hrvatska i zatim Bosna »kupila istinu« i pripomogla »demonizaciji Srba«. Majstor stvaranja jeftinih efekata dopustio je da se suce i publiku punih pet minuta terorizira videosnimkom mudžahedinske veselice u BiH s pozivima na sveti rat.

Izokretanje činjenica osnovna je značajka prvog dijela Miloševićeva izlaganja. On je »mirotvorac koji će biti kažnjen« jer se »suprotstavio novom svjetskom poretku koji je u svojoj prvoj epizodi ispao novi svjetski nered«. No, sudac Richard May nije upotrebljavao svoj poznati gumb za isključivanje iako je Milošević izredao standardne formulacije o »nezakonitom sudu« osnovanom radi »prekrajanja povijesti«, kako bi žrtve, Srbi, na čelu s njim postale krivcima.

Milošević tvrdi da je opsada Dubrovnika »bila namještaljka i na grad nisu pale tisuće granata«, Srebrenica se nije ni dogodila osim što su oko enklave za koju je zavrijedio točku optužnice za genocid »nekoliko tisuća mudžahedina ubilo golem broj Srba«. Srebrenica je trebala NATO-u kao razlog za intervenciju koja mu je spasila opstanak nakon hladnog rata, a pomor u tom gradu Izetbegoviću je ponuđen od američkog predsjednika Clintona, izjavio je.

Zanimljiv je dio Miloševićeva iskaza bila priča o američkoj reklamnoj tvrtki koja je tako dobro obavila posao da su se Židovi okrenuli protiv »jedinog naroda s kojim su se pobratili - Srba, kako bi se ljutnja Arapa na Izrael preorijentirala na Srbe«. Time su Židovi »vratili Srbima to što su ih oni štitili u II. svjetskom ratu«, komentirao je optuženi Milošević. Konačno, »rat su započeli Mesić i Izetbegović... oružanim nasiljem protiv Srba«. Nakon »trgovanja«, Miloševiću je sudac odobrio još 45 minuta izlaganja u petak.

Apelirajući na suradnju država, rekla je da je »to teren na kojem se određuje sudbina procesa«. Tribunal nema svoje policije da, poput nacionalnih pravnih sustava, privede svjedoka sudu. Opstrukcije radi kojih je suradnja »djelomična, teška, nepredvidiva« na različitim su adresama, Beograd nije iskazao previše poduzetnosti da tužiteljstvu olakša posao. Carla del Ponte poslala je poruku ohrabrenja da to ipak učini, ali je dio kritika uputila SAD-u, strani koju Milošević spominje kao glavnog igrača i najodgovornijeg za raspad SFR Jugoslavije.

Priznavši da je Begrad pomagao Srbe preko granice,