Nitko ne voli isporučivati stare, bolesne, makar i kontroverzne generale, one koji su znali činiti dobro, a nisu znali spriječiti zlo. Nitko pametan, međutim, ne čeka da se odgovornost popne do njih, a da prije nije sudio onima nižima koji su činili zlo/ Hrvatska sad mora pravdati Domovinski rat (što čini i Mesić) da Bobetko ne bi postao pandan Miloševiću u glupavoj želji tzv. međunarodne zajednice za ravnomjernom raspodjelom krivnje za krvavi raspad nekadašnje zajedničke države

Razni predsjednici država imaju razne ingerencije: Mesić nije, ne daj Bože, Bush, jer američki predsjednici imaju svu operativnu vlast, nije ni Chirac, jer francuski vlast dijele s premijerima. On je sveden na austrijsko-njemački model u kojem predsjednici formalno predstavljaju državu i igraju ulogu "očenašeka" koji sa strane dijeli savjete i arbitrira. Mesić se, međutim, nije zadovoljio ulogom fikusa i zbog toga ga neki neprestano podržavaju, a drugi zdušno mrze.

Stipe Mesić bio je upleten u raspad Jugoslavije i zato ide svjedočiti iz prve ruke protiv Miloševića u Haag. On ne može biti protiv suradnje s Haaškim sudom ili za izvrdavanje suradnje s tim sudom jer je već ranije svjedočio i sad će to opet učiniti. Ako netko može ukopati Miloševića do grla onda je to on jer, vjerojatno, neće dopustiti ono što dopušta Haaški sud svojim nedovoljno pripremljenim optužnicama, a to je da se Milošević poigrava svjedocima kao u kosovskoj dionici suđenja.

Mesić je u obraćanju naciji rekao da Hrvatska ima potpisanu obvezu o suradnji s Haagom, da u optužnici protiv Bobetka Domovinski rat nije doveden u pitanje, da su zločini u Medačkom džepu počinjeni, da se Haaškom sudu može prigovoriti da Bobetka nije pozvao na razgovor prije podizanja optužnice, da Vlada nije pripremila narod na to da će optužnica stići, da oporba koristi cijeli slučaj da se vrati na vlast i Hrvatsku odvede u izolaciju, da u Hrvatskoj svi zakoni moraju isto vrijediti za sve i da se budućnost ove zemlje mora rješavati u sklopu institucija sustava, a ne na cesti ili na Thompsonovim koncertima.

Ključna rečenica u Mesićevu govoru glasi: »Zapovjedna odgovornost znači odgovornost onoga koji je bilo naredio zločine, bilo znao za njih, a nije ih pokušao spriječiti, bilo saznao za njih, a nije kaznio njihove počinitelje«.

Problem s Hrvatskom i njezinim stvaranjem u krvavom izdvajanju iz Jugoslavije bio je u tome što su oni koji su je stvarali, a stvarali su je svi, a ne samo HDZ, bili hrabri i poduzetni, a oni koji su odlučivali, bili su ponekad naivni i tendenciozni. Pa tako Hrvatska nije nikad proglasila ratno stanje. Pa se tako Hrvatska uplela u rat i pokušaj podjele Bosne i Hercegovine. Pa tako Hrvatska nije sama pred sud izvela one koji su u obrambenom ratu činili zločine. A zločin je zločin. Pa je tako bivša vlast završila u glibu međunarodne izolacije. Nova vlast je iz toga gliba lako uzletjela na krilima međunarodne podrške, ali nije naučila letjeti.

Mesić kaže da ima onih koji žele »slučaj Bobetko« iskoristiti da bi od Hrvatske napravili »slučaj«. Naravno, pune su ih ulice, prazne su ih tvornice. Hrvatska se opet bavi pitanjem isporuke generala Haagu (ovaj je bar pravi, od početka do kraja vojne karijere), a ekonomija nam je "v riti" i uskoro bi nam jedini izvor prihoda mogao biti uvoz platežno trećerazrednih turista.

Nitko ne voli isporučivati stare, bolesne, makar i kontroverzne generale, one koji su znali činiti dobro, a nisu znali spriječiti zlo. Nitko pametan, međutim, ne čeka da se odgovornost popne do njih, a da prije nije sudio onima nižima koji su činili zlo. Hrvatska sad mora pravdati Domovinski rat (što čini i Mesić) da Bobetko ne bi postao pandan Miloševiću u glupavoj želji tzv. međunarodne zajednice za ravnomjernom raspodjelom krivnje za krvavi raspad nekadašnje zajedničke države. Tu su zaglibile Račanove vlade puštajući hrvatsko pravosuđe da sanja zimski san dok je Haaško tužiteljstvo radilo svoj posao.