Vjesnik: 28. 09. 2002.
Jedinstven je slučaj u povijesti da umirovljeni general prijeti demokratski izabranoj vladi
U optužnici protiv generala Bobetka već u prvoj točki navedena je neistina: »Borio se u partizanskom pokretu otpora od 1941. do 1945. godine«. Očito je Haaško tužiteljstvo nasjelo informaciji iz »Hrvatskog biografskog leksikona« (1989. str. 51.) gdje ima i drugih neistina. Istina je ova
: Janko Bobetko još je 1942. godine bio kvislinški vojnik u Pavelićevu domobranstvu, odakle je pobjegao u partizane. Kad su ustaše počele uhićivati članove porodica partizanskih prvoboraca, prvu su mu zaštitu dali partizani Srbi u okolici Petrinje / Čovjek kojem su baš Srbi-partizani spasili život srozao se na najnižu razinu mržnje protiv njih, Bobetko više ne razlikuje Srbe od velikosrba, ni Srbe, kao političke Hrvate kao što smo i mi etnički Hrvati u ovoj državi, njih treba mrziti kao što je njegov današnji odvjetnik to otvoreno, kao Tuđmanov ministar, propagirao!... Mislim da je dobro što je Bobetko napokon formirao udrugu gubitnika privilegija pod firmom »promicanje istine o Domovinskom ratu«, nije međutim u redu što je izbjegao bitno. Zašto to nisu osnovali dok je Domovinski rat trajao, kako ga nitko ne bi svojim postupcima mogao problematizirati; čemu odavno završeni rat »braniti« kad nitko ne osporava njegov oslobodilački karakter i značenje za današnju Republiku Hrvatsku?ZVONKO IVANKOVIĆ VONTA
Mnogo se govorilo o Haagu i Janku Bobetku, najčešće razni manipulanti i oni koji ne poznaju ni problem ni Janka Bobetka. Dopustite da i ja tu nešto kažem, jer ponajbolje poznajem Bobetka: iz istog smo kraja i isto godište, polazili smo istu gimnaziju, u istim smo partizanima bili, zatim kao opozicija u hrvatskom proljeću, da bi se još potpunije upoznali kroz naše kasnije razlike i polemike posebno u Novom listu.
U optužnici protiv generala Bobetka već u prvoj točki navedena je neistina: »Borio se u partizanskom pokretu otpora od 1941. do 1945. godine«.
Očito je Haaško tužiteljstvo nasjelo informaciji iz »Hrvatskog biografskog leksikona« (1989. str. 51.) gdje ima i drugih neistina. Istina je ova: Janko Bobetko još je 1942. godine bio kvislinški vojnik u Pavelićevu domobranstvu, odakle je pobjegao u partizane. Kad su ustaše počele uhićivati članove porodica partizanskih prvoboraca, prvu su mu zaštitu dali partizani Srbi u okolici Petrinje.
To sam jasno istaknuo u Novom listu (3. travnja 2000.), što Bobetko nije osporio, nego samo pokušao zamutiti »odgovorom«: »Da sam i bio domobran, ja bih se tim ponosio«. (Novi list, 7. travnja 2000.)
Da Bobetko nikakve veze nije imao sa sisačkim prvoborcima pokazuje i proglas »Besramno vrijeđanje hrvatskog naroda« kojim se osuđuje velikosrpska agresija i veleizdaja JNA (Vjesnik, 1. rujna 1991., a koji su potpisali Milan Čačić, Zlatko Frid, Zvonko Ivanković Vonta, Vjekoslav Janić Capo mlađi i Franjo Knebl). Tu Bobetko ni slučajno nije zalutao, kao ni prije na proslave dana 22. lipnja
1941. u Sisku.Nakon jednog našeg sastanka, Vjekoslav Janić Capo mlađi ispričao je meni i Milanu Čačiću (ocu aktualnog ministra) ovo: »Bio sam 1941. komesar, a Bobetkov brat Mijo komandir jedne naše posebne partizanske grupe. Mijo je bio pozvao brata Janka da nam se priključi u borbi, no on je to u pismu Miji odbio na takav način da je Mijo doslovno eksplodirao s najtežim psovkama na Jankov račun«.
To je bila sva veza Janka Bobetka s partizanskim prvoborcima! Uostalom, postoji dokumentirana knjiga o Prvom partizanskom odredu (Stvarnost, Zagreb, 1981.), postoji Zbornik »Sisak i Banija ... 1941.« s gotovo tisuću stranica (izd. 1974.) - tu ni mikroskopom ne možete pronaći toga izmišljenog »prvog partizana«!
Pedeset godina poslije bilo je slično. Novi list je svojedobno objavio ovu Tuđmanovu izjavu: »Slušajte, gospodo generali, onda i to znate, general Bobetko se sada vlada, mislim, dobro, ali general Bobetko je nama došao 1992., dotle 1991. nigdje ga nije bilo...«
Eto, i tu je špekulirao kao i 1941. godine!
I da zaključimo. Nekoliko sam puta iznio da je »Bobetko zamijenio dres« (Novi list i Večernji list 18. lipnja 1991.), te da je izvršio veleizdaju naše antifašističke borbe dezertiravši iz karijerističkih razloga k »Juri i Bobanu«, simbolu najtežih fašističkih (ustaških) zločina, protiv kojih se svojedobno borio zajedno sa mnom (Novi list, 28. veljače 2001.).
Nikada na to nije reagirao, a u pismu koje mi je uputio još 18. lipnja 1999. zasmetala mu je samo riječ - »karijerist«!
Čovjek kojem su baš Srbi-partizani spasili život srozao se na najnižu razinu mržnje protiv njih, Bobetko više ne razlikuje Srbe od velikosrba, ni Srbe, kao političke Hrvate kao što smo i mi etnički Hrvati u ovoj državi, njih treba mrziti kao što je njegov današnji odvjetnik to otvoreno
, kao Tuđmanov ministar, propagirao!Bobetkov sin Ivan Bobetko, glancajući bistu svoga oca Janka, izjavio je: »Mog oca nisu zafrkavali ni Tito, ni Tuđman, pa neće ni Carla del Ponte.« (Novi list, 20. rujna 2002.).
U Vjesniku (11. siječnja 2002.) pod naslovom »Objektivnost bez samonaplaćivanja vlastitih žrtava može nam samo koristiti«, objavio sam dokumente o tome kako Tito »nije mogao zafrkavati« Janka.
Eto, kako je to izgledalo. Nakon što ga je Tito zajedno s drugima otjerao u mirovinu (kako bi nadigrao velikosrbe i ishodio nam svima spasonosni konfederativni Ustav 1974.): »Još se niže tada naklonio Janko Bobetko. Taj stalni cekajlija, predstavnik partijskih organizacija na kongresima SKJ, izjavio je na sjednici CK SKH nakon Karađorđeva: ...21. sjednicu, uvodno i završno izlaganje druga Tita shvatio sam ... kakav korak treba Savez komunista da učini da bude siguran i čvrst i da ne bude nikakvih kolebanja ... zato je za mene 21. sjednica jedan od izuzetnih trenutaka u povijesti naše partije... i neće biti jednostavno odluke i zamisao koju je drug Tito dao realizirati, ali se ona realizirati može i mora... Zato predlažem Centralnom komitetu da prihvati moju ostavku ... s tim da može sigurno računati na jednu aktivnu podršku, da sam bio i ostao vojnik revolucije i druga Tita... i da nikakve zastave sem (pogledajte mu "hrvatski" jezik - op. a.) komunističke sa mnom ne mogu biti okićene...« (Vjesnik, 14. prosinca 1971. str. 11).
Inače, Bobetkov Ivica prvi će uvesti u HDZ-ov Hrvatski sabor fizičko obračunavanje sa zastupnicima druge orijentacije - da zaključimo taj dio.
Još neke činjenice u vezi s Bobetkovim napuhavanjem.
Kao što smo vidjeli, sam »vrhovnik« Tuđman 1991. godine nigdje nije vidio Bobetka. A tada su donesene ove sudbonosne odluke: Referendum od 19. svibnja 1991. na kojem se 93,24 posto glasača izjasnilo za suverenu i samostalnu državu - Republiku Hrvatsku; Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991.; Odluka Sabora RH od 8. listopada 1991. o raskidu državno-pravne veze s bivšom SFRJ.
Počeo je i Domovinski rat. Zasluge idu golemoj većini naših građana i nitko nema pravo to prisvajati sebi i sam si naplaćivati nepostojeće zasluge!
Jedinstven je slučaj u povijesti da jedan umirovljeni general - bez legitimacije dobivene izborima - prijeti demokratski izabranoj vladi: »Pripadnici vlasti odgovarat će zbog izdaje hrvatske povijesti« (bez optužnice, uz to povijest se ne može izdati što svaki pismen čovjek zna!). Da huška višak policajaca da se ne daju skinuti s državnog
proračuna, kako bi onemogućio modernizaciju i profesionalizaciju policije i preusmjeravanje sredstava za društveno korisnije potrebe, koji osporava mjerodavnost Haaškog suda za njega uopće, time i važeće međunarodne ugovore i obveze Hrvatske, Haaški sud mu je čak »agresor na Hrvatsku«!Njemu može suditi »samo narod«, a »porotnike« će sam izabirati kako mu se prohtije! To je »pravna država« koju je HDZ prakticirao svojih deset crnih godina!
Mislim da je dobro što je Bobetko napokon formirao udrugu gubitnika privilegija pod firmom »promicanje istine o Domovinskom ratu«, nije međutim u redu što je izbjegao bitno.
Zašto to nisu osnovali dok je Domovinski rat trajao, kako ga nitko ne bi svojim postupcima mogao problematizirati; čemu odavno završeni rat »braniti« kad nitko ne osporava njegov oslobodilački karakter i značenje za današnju Republiku Hrvatsku?
Zašto se nitko od tih zakasnjelih »istinoljubaca« ne osvrće na nesporne zločine koje su fašističke grupe iza leđa oslobodilačkih postrojbi počinile, prema tvrdnjama u optužnici, zašto ne navode primjere sudske zaštite oslobodilačkog karaktera tog rata od strane HDZ-ove vlasti?
Zašto »svome dragom narodu« ne kažu koje će posljedice imati ako se povede za tim »istinoljupcima«?
No general Bobetko ne priznaje ni hrvatski sud! Poučan je primjer spora koji se vodi kod Općinskog suda u Zagrebu pod br. K-93/00. Kad sam javno skinuo Bobetkovu masku »prvog partizana« i uz to falsifikatora i manipulatora mojim djelom »Andrija Hebrang« (od kojega je dok je bilo opasno bježao!), on će »odgovoriti« najnižim osobnim uvredama i klevetama, zbog čega sam ga tužio mjerodavnom sudu.
U svom pismu (bez datuma) iz lipnja 2001. obavještava sud da »zbog zdravstvenih razlog ne može prisustvovati stresnim situacijama, kao što je ova sudska rasprava« i toga se držao: na svih šest rasprava nije došao ignorirajući tu (treću) hrvatsku vlast, znajući da za svoje lagarije nema nikakvo uporište - osim »narod«.
I dok je za sud danas »bolestan« za tri je dana preko puta u »Lisinskom« na HDZ-ovu skupu - glavna fora! Zadnji put mi je pobjegao 16. rujna, već 17. rujna krenula je haaška optužnica, bilo mi je krivo - htio sam najprije riječ hrvatskoga suda!
Kao sisački prvoborac očekujem da će se rasvijetlili i zločini počinjeni u Sisku iza leđa Domovinskog rata.
Paraderi »istine o Domovinskom ratu«, ma kakvim se titulama krstili i maskama prikrivali, neće nas dovesti do toga da »jedemo travu« zbog tih privilegiranih gubitnika.
Završit ću s Krležom: »Past će sve maske, med četiri crno lakirane daske, gdje
kraljevi i hulje, u crno bulje!«Autor je publicist iz Zagreba.