Aktualna je vlast cijelu zemlju pretvorila u taoca sudbine jednog generala koji se tereti da je vojska pod njegovim zapovjedništvom počinila teške zločine. Istodobno premijer Račan dopušta da njegovi ministri na ulicu bacaju ljude jer su krajnje časno obavili svoj posao. Lučinova policija, koja je jučer paradirala svoju povezanost s narodom, definitivno je s posla nogirala mladog policajca koji je odbio falsificirati izvještaj o pijanoj avanturi Milana Bandića.

Policajac Krešimir Mišić dobio je otkaz jer u MUP-u sumnjaju da je baš on medijima dostavio službenu zabilješku iz koje se vidi da im se bivši zagrebački gradonačelnik opirao i da je policajce pokušao podmititi. Disciplinski sud za svoje sumnje nema dokaza, ali na odluci ustrajava. No, čak i da im je špekulacija točna, riječ je o drastičnoj političkoj odmazdi. Prvo zato jer se Mišić, kako upozorava predsjednik HHO-a Žarko Puhovski, rukovodio zahtjevom »više pravednosti«. Baš kao što je svojedobno Ankica Lepej smatrala moralnim imperativom da javnost obavijesti o Tuđmanovim bankovnim lažima. Brutalan odnos Tuđmanove vlasti prema istinoljubivoj bankovnoj službenici sada prepisuju račanovci, oduzimajući mladom policajcu kruh i perspektivu.

Drugo, otkaz Mišiću drastična je kazna i zato jer iz Lučinovih i ostalih policija u javnost konstantno, bez ikakvih sankcija, cure tajni dokumenti. Račanovi ministri i osobno su, bez posljedica, medijima dostavljali i takve državne konspiracije kao što su transkripti Miloševićevih razgovora iz Karađorđeva. I treće, u MUP-u ništa nije poduzeto protiv Mišićeva nadređenog koji je tražio da se iz policijskog izvješća izbace po Bandića kompromitirajuće činjenice, ali gazi momka koji je pošteno odradio svoj posao, odbijajući da se prilagodi političkoj instrukciji. I koji dosad, u pet godina službe, nije počinio disciplinski prijestup. Njegova sudbina lekcija je svim mladim policajcima kako se imaju ponašati. Zaštitnike zakona i pravne države vlast uči nepoštenju i gaženju zakona. Mladoj generaciji poručuje da im jedino povijanje kičme osigurava perspektivu.

Slučaj Mišić provocira sumnju da ni aktualna vlast nije imuna od sistematskog skrivanja vlastitog prljavog veša. Ako otkaze dijele zbog cinkarenja svojih pijanih vratolomija, što rade u slučaju krupnije sramote? Ugledni Boris Maruna ovih dana, kao posljednji argument u obrani sadašnje vlasti, nudi tvrdnju da ona »barem ne krade«. Možemo li u to biti tako sigurni? Ne kradu onako masovno i onako masivno kako su to radili Tuđmanovi. Ali novinarskim krugovima odavno kruže uvjerljive informacije da će čak i neki članovi Račanova kabineta iz vlasti izaći mnogo bogatiji nego su bili u vrijeme njena formiranja. U središnjici SDP-a, kad se dobro zatvore od javnosti, znaju reći da i neki »mangupi« iz njihovih redova dovode u pitanje udarnu im proklamaciju o »čistim rukama«.