U pothvat su vješto bile upregnute sve srpske javne i tajne policije, civilne i vojne, tako da malo tko može pouzdano znati za cijeli lanac funkcioniranja osvajačkog plana/ Većina od petnaestorice koju Haaški sud tereti kao Miloševićeve pomagače u proširenoj optužnici za ratne zločine u Hrvatskoj, danas su umirovljenici, žive u Beogradu ili u njegovoj blizini/ Ima osoba čija će imena tek izroniti tijekom suđenja

Trebala mu je pomoć, suradnja, mnoštvo produženih ruku koje su se međusobno na terenu fino nadopunjavale: jedni su sjedili u Beogradu i huškali na rat iz fotelja i uz pomoć medija, drugi su »legalno« zapovijedali u osvajanju teritorija tuđih država, treći pucali, klali i krali. Ponekad su, zabave i zametanja tragova radi, uloge i zamjenjivali. Zato sad imamo mogućnost dokazati da su neki zakleti politički »branitelji« srpskih interesa gazili Hrvatskom i BiH naoružani i u maskirnim uniformama.

U pothvat su vješto bile upregnute sve srpske javne i tajne policije, civilne i vojne, tako da malo tko može pouzdano znati za cijeli lanac funkcioniranja osvajačkog plana. Kronologija također pokazuje da su nositelji poslova bili smjenjivani čim bi pokazali i najmanji neposluh, odnosno ako bi imali koncepciju drukčiju od »bossa«. Glavna tužiteljica Haaškog suda Carla del Ponte stoga je na otvaranju suđenja rekla da SR Jugoslavija »drži ključ« za utvrđivanje istine. Svi ključari, svi »čuvari tajne« zajedno mogu složiti mozaik zločina i, bez obzira na to što je strogo pazio da ne ostavi dokaze, Haaški sud bi u njegovom slaganju trebao uspjeti, a Miloševića bi taj mozaik trebao debelo koštati.

Većina od petnaestorice koju Haaški sud tereti kao Miloševićeve pomagače u proširenoj optužnici za ratne zločine u Hrvatskoj, danas su umirovljenici, žive u Beogradu ili u njegovoj blizini. Neki pišu memoare uvjereni da je Miloševićev krah potvrda ispravnosti njihovih koncepcija, neki se u medijskoj zavjetrini bave sitnim ili krupnim biznisom, a neki su, poput Arkana i Stojičića Badže, umrli nasilnom smrću.

Ima osoba čija će imena tek izroniti tijekom suđenja. Među njima su na primjer Budimir Košutić, tadašnji zamjenik predsjednika savezne vlade, književnik Brana Crnčević, kao predsjednik Matice srpske i poznat kao »srpska majka«. Svašta još mogu pričati oficiri JNA kao što su Milan Čeleketić i Milan Novaković, krajinski ministar obrane i rektor Rade Tanjga, Mile Paspalj, Borislav Mikelić, kojeg je Mira Marković poslala za krajiškog premijera kad je trebalo bolje kontrolirati novac i izbjeglice. Javnost i dalje najviše zna o četničkom vojvodi i lideru Radikalne stranke Vojislavu Šešelju, koji upravo pokušava postati srbijanski predsjednik i pritom ima poprilično simpatizera, i o pokojnom Željku Ražnatoviću Arkanu, kriminalcu europskoga ranga i vlasniku iskaznice jugoslavenske tajne policije čiji su anonimni ubojice upravo dobili maksimalne zatvorske kazne.